Anđelko Herjavec i europski Varaždin - večer koja potvrđuje viziju i put

Kolumnist Piše: Karlo Hrženjak   |   Sport   |   24. srpanj 2025.

Skromnost koja traje, sustav koji živi.

Đelacova posvećenost i vizija rezultira uspjehom i 24. godine nakon njegove pogibije

Đelacova posvećenost i vizija donose plodove i 24 godine nakon njegove pogibije. (Foto: NK Varaždin/Facebook)

U godini kad Europa ponovno dolazi u Varaždin, obljetnica pogibije Anđelka Herjavca podsjeća na korijenje priče koja nikada nije tražila reflektore. U nedjelju, 20. srpnja, navršilo se 24 godine otkako je u prometnoj nesreći život izgubio čovjek koji je, kako bi se reklo u maniri sjevera, hrabro, sustavno i bez velikih riječi pretvorio tadašnji Varteks u klub koji je godinama bio sinonim za nogometnu ozbiljnost u Hrvatskoj.

Danas, uoči kvalifikacijskog susreta za Konferencijsku ligu protiv portugalske Santa Clare, Varaždin nije ni bauk ni favorit, ali ni njihova pojava u ovoj ulozi nije slučajnost. Ova utakmica, baš kao i sam datum utakmice (24. srpnja - četiri dana nakon Đelacove obljetnice), nosi dublju simboliku. To nije tek europska večer, već nastavak filozofije jednog čovjeka koji je vjerovao da klub može rasti bez galame, ali uz posvećenost svakom detalju.

 

Vizionar iz sjene

Anđelko Herjavac nije bio nogometni romantik u klasičnom smislu. Bio je realan, poslovan, odlučan. No, njegova sposobnost da klub vodi s dugoročnom vizijom i stvori strukturu koja se ne urušava nakon prvog poraza, bila je rijetkost u vremenu kad je nogomet postajao sve više instant-arena. U njegovom Varteksu, važnije od svega bilo je imati i držati se sustava. Ta vrlina, gotovo podcijenjena u hrvatskom sportskom prostoru, danas se ponovno ukazuje u NK Varaždinu.

Premda je prošlo gotovo četvrt stoljeća, ono što je Herjavac postavio tada, a što je nakon njegovog odlaska neko vrijeme padalo u zaborav, sada se skromno rekonstruira. S današnjom upravom, koja klub vodi bez pompe i marketinških trikova, osjeća se upravo onaj duh koji je Herjavec njegovao - klub mora pripadati sredini iz koje dolazi, a ne proizvoditi umjetnu veličinu.

 

Skromnost kao temelj, a ne alibi

“Varaždin - skromnost koja govori” bila je misao koja je nedavno zaživjela u analitičkoj refleksiji o hrvatskim klubovima u Europi. No skromnost ovdje ne znači povučenost, ona znači samosvijest. Varaždin zna gdje je, zna tko je i zna što želi biti. Upravo zato njihovo pojavljivanje na europskoj sceni - iako bez trofeja, bez marketinških kampanja, bez jakih imena - ima jači emocionalni i strukturni odjek nego što se to na prvi pogled čini.

Njihov europski put, započet protiv Santa Clare, ide protiv šablone. Santa Clara je portugalski klub s bogatijim iskustvom i boljim UEFA koeficijentom, ali i s manje nogometnog “mira”. A mir, u nogometu često precijenjen ili ignoriran, postao je glavna valuta NK Varaždina. Kad trener Nikola Šafarić najavljuje utakmicu bez velikih riječi, kad se pripreme odrađuju s jednakim fokusom kao da se radi o pripremnoj utakmici protiv niželigaša, tada je jasno da klub vjeruje u ono što radi.

Protiv Santa Clare i protiv inercije

Utakmice 24. i 31. srpnja protiv Santa Clare nisu samo nogometna provjera, već test ideje da hrvatski klub - čak i bez bogatstva, bez titula, bez nacionalne pompoznosti - može biti konkurentan ako zna što radi. Varaždin, kao i Herjavčev nekadašnji Varteks, ne živi od prodaje snova, već od svakodnevnog mukotrpnog rada.

Portugalci će sigurno imati više loptu, imat će vjerojatno i više šuteva, možda će stajati i više defanzivno, jer tako nalažu omjeri snaga… No ono u čemu Varaždin traži svoju šansu nije statistika, već kvaliteta odnosa između ideje i izvedbe. Ovdje se utakmica neće dobivati na “klasi”, već u sposobnosti da se pogriješi manje i da se igra vjerno svojoj logici.

Ako prođu dalje, na redu su Larna ili Priština. Još jedno poglavlje u kojem detalji i mirnoća mogu biti prevaga. No i ako ne prođu, poruka se neće promijeniti, jer ovdje se gradi nešto dugoročno, a rezultat je samo posljedica procesa, ne svrha.

 

Europa nije nagrada, ona je potvrda vizije i puta

Za NK Varaždin Europa nije “nagrada” za dobru sezonu. Ona je potvrda da dugotrajan rad i u sredini koja nije glavni grad, može dovesti do toga da se hrvatski nogomet ne svodi na tri-četiri brenda. Herjavac je upravo to htio: klub koji ne ovisi o jednoj sezoni, jednom igraču, jednom sponzoru. Klub koji ima identitet i koji ga gradi tako da i drugi to prepoznaju, čak i ako ga u početku ignoriraju.

Ova europska epizoda djeluje kao tihi povratak u one godine kad je Varaždin bio stabilan prvoligaš, kad su iz njegove škole izlazili reprezentativci, kad se znalo da, ako netko ide u goste u Varteks, ide na utakmicu u kojoj ne može očekivati ništa unaprijed. Duh te ozbiljnosti ponovno se osjeća i to ne zato što su vremena ista, jer nisu, već zato što je filozofija ostala ista.

Sjećanje koje nadilazi obljetnicu

Dvadeset četiri godine kasnije, ime Anđelka Herjavca ne izgovara se možda često u medijima, ali živi u načinu na koji se ovaj klub ponaša. Stadion koji i danas neslužbeno nosi njegovo ime u sjećanjima navijača i dalje je simbol pristojnosti, ambicije bez buke i odgovornosti prema svemu što klub predstavlja.

Na utakmici protiv Santa Clare neće biti posebnih koreografija, neće biti spektakularnog mimohoda u čast bivšem predsjedniku. No onaj tko dobro gleda, vidjet će njegov trag - u stavu uprave, u mirnoći trenera, u igračima koji razumiju da igraju za klub koji ne glumi ono što nije.

 

Nogomet kao kulturna konstanta

Varaždin je grad glazbe, baroka, reda. Nije čudo što je nogomet koji se ovdje pokušava graditi također simetričan, profinjen, bez viškova. U zemlji u kojoj klubovi često pucaju pod težinom vlastitih obećanja, NK Varaždin je podsjetnik da put postoji  i da vrijedi. Ne zato što je lakši, nego zato što je dugoročniji.

Ako će ova europska priča imati samo dvije epizode, bit će to dovoljno da se oda počast Đelacovoj ideji. Ako pak potraje duže, bit će potvrda da sustav, ako je zdrav, može i dalje stvarati rezultat bez obzira na ime, budžet ili grad iz kojeg dolazi.

U toj skromnosti - gdje možda nema konfeta, ali definitivno ima kontinuiteta - počinje prava nogometna priča. Varaždin možda neće osvojiti Europu, ali ako ostane vjeran sebi, više nego dovoljno je što je Europa ponovno došla u Varaždin.

Sretno NK Varaždin - ovo je Vaš grad! 💙

Ako Vam je tekst bio vrijedan ili poticajan,
možete nas podržati neobaveznom donacijom - počastite nas virtualnom kavom ☕

coff.ee/kolumnist

Hvala 🤍

Otvoreni smo za svaku riječ – bila ona podrška, kritika, pitanje ili pohvala: info@kolumnist.net

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

• pratite nas na društvenim mrežama •

kolumnist

Kolumnist je slobodoumni, neovisni novinarski portal posvećen analizama, komentarima i pričama koje oblikuju svijet koji poznajemo.

Naša misija je:

“Slobodoumni neovisni glas o situacijama koje ostavljaju trag na svijet koji znamo.”

U vremenu brzih vijesti, mi zastajemo. Pišemo s namjerom, biramo s razumom i dijelimo s vjerom da riječ još uvijek ima moć.

Neovisni smo.

Ne pratimo klikove.

Ne radimo reklame za politiku.

Pišemo jer želimo stvarati trag, a ne buku.

https://kolumnist.net
Next
Next

Europsko ljeto s pogledom na jesen: Rijeka, Dinamo, Hajduk i Varaždin kroz ambiciju prema kontinuitetu i nogometnom identitetu