Od trake do klupe: Nikola Šafarić i NK Varaždin kao korektiv HNL-a
Piše: Karlo Hrženjak |
Sport |
16. rujan 2025.
Filozofije sustava, igre, rezultata i uloge “manjih”.
Bivši kapetan NK Varteksa, danas trener NK Varaždina, Nikola Šafarić oblikuje momčad koja nadmašuje očekivanja. (Foto: NK Varaždin/Facebook)
U gradu poznatom po baroknom nasljeđu i osjećaju za sklad, nogomet je prije nekoliko godina započeo novu priču i nastavlja u svom “novom” ritmu. Varaždin, klub koji je preživio vlastite turbulencije, od europskih večeri pod imenom Varteks, preko bolnih kriza i gašenja, do povratka na nogometnu kartu, danas igra s uvjerenjem kakvo se rijetko veže uz klubove izvan tzv. velike trojke. U toj promjeni stoji čovjek koji nije tek preuzeo klupu, nego i simboliku - Nikola Šafarić.
Nekadašnji kapetan, vezni motor i staloženi vođa svlačionice, sada je trener koji vodi Varaždin u suverenosti nad Dinamom, Hajdukom i Rijekom, s uvjerenjem da se može stvarati kontinuitet tamo gdje su se ranije nizale epizode.
Kada prijelaz postaje sudbina
U trenucima kada je Mario Kovačević, čovjek pod čijom je rukom Varaždin prodisao i ponovno postao respektabilan prvoligaš, bio primoran odstupiti zbog bolesti, klupska sudbina mogla je skrenuti u smjer nesigurnosti. U takvim okolnostima često se traži privremeni vatrogasac, netko tko će držati momčad dok ne dođe trajno rješenje. Šafarić je bio logičan izbor: sportski direktor, bivši kapetan, čovjek koji poznaje svaku klupsku poru i puls svlačionice.
Ono što je izgledalo kao privremeno rješenje pretvorilo se u prirodan slijed. Uprava je ubrzo potvrdila da ostaje glavni trener, a privremenost se pokazala kao iluzija. Bio je to trenutak u kojem je Varaždin potvrdio da ponekad najbolja rješenja ne dolaze izvana, nego iznutra.
Filozofija igre i logika svakodnevice
Šafarićev Varaždin ne djeluje kao momčad koja čeka pogrešku suparnika. Njegova igra proizlazi iz discipline, ali i iz slobode. Osnovna struktura, često u rasporedu 4-2-3-1, nije puka shema, već mreža mogućnosti. Momčad zna zatvoriti prostor i stati kompaktno, ali jednako tako zna osjetiti trenutak za pressing ili brzu tranziciju.
Najvažnije je, međutim, da Varaždin ne odaje dojam kluba koji je sretan kada se obrani. Pod Šafarićem se razvila ambicija koja možda nije uvijek opisiva riječima, ali je jasno vidljiva u načinu na koji momčad ulazi u duele, kako gradi napad i kako se ne boji pogreške. To je filozofija čovjeka koji je kao igrač znao da utakmicu ne dobiva onaj koji se najviše povlači, nego onaj koji najviše vjeruje u vlastitu ideju.
Rezultati pričaju priču
Sezona 2025./26., iako tek na početku, donosi potvrdu takvog pristupa. Gostujuća pobjeda protiv Rijeke na Rujevici poslala je prvu jasnu poruku - Varaždin je sposoban osvojiti teren na kojem mnogi posustaju. Samo nekoliko dana kasnije, Dinamo je u Varaždinu osjetio što znači gostovati kod ekipe koja respektira, a ujedno igra bez straha i povlačenja. Završilo je neodlučeno, ali utakmica je imala ritam dvoboja ravnopravnih. Potvrda je stigla protiv Hajduka, kada je Varaždin slavio s dva gola razlike, a Split se morao pomiriti s porazom koji nikako nije izgledao slučajno, nego zasluženo.
Ta tri dvoboja oblikovala su i potvrdila tu novu percepciju Varaždina. Više se ne govori o klubu koji može iznenaditi favorita, nego o momčadi koja protiv favorita igra svoju igru. Razlika je golema, jer prvi scenarij podrazumijeva slučajnost, dok drugi podrazumijeva sustav.
Uloga malog kluba
U hrvatskom nogometu rijetkost je da klubovi izvan velikog trokuta uspiju pronaći kontinuitet. U pravilu, iskoče u jednoj sezoni, izbore pokoju pobjedu i potom nestanu u prosječnosti. Varaždin pokušava razbiti taj obrazac. I u tome leži šira vrijednost Šafarićeva rada: pokazuje da klubovi koji nemaju financijske resurse Rijeke, Dinama ili Hajduka ipak mogu graditi identitet, bazirati se na mladima i koristiti sustav rada kao kapital.
HNL je dugo patio od bipolarne slike - Dinamo i svi ostali. Kasnije se Rijeka stabilizirala, Hajduk bio i ostao Hajduk, Osijek sjao do zimskih pauza... No liga postaje ozbiljnija tek onda kada klubovi poput Varaždina mogu biti relevantni, kada njihova pobjeda nad velikanom ne izaziva šok, nego lagani “klimoglav”. U tom smislu Varaždin pod Šafarićem djeluje kao laboratorij - pokazuje što znači kada se ideja i kontinuitet susretnu s lokalnim identitetom.
Trener kao lider i učitelj
Šafarićev stil vođenja ne temelji se na autoritarnoj rigidnosti, već njegova snaga leži u razumijevanju svlačionice. Kao bivši igrač zna kako trener može izgubiti momčad ako se udalji od realnosti, pa zato u njegovim odnosima s igračima postoji prizemljenost, ali i jasna hijerarhija.
U širem smislu, to je i razlika između trenera-menadžera i trenera-učitelja. Menadžer upravlja, raspoređuje, stvara sustav. Učitelj poučava, usmjerava, vodi. Šafarić uspijeva kombinirati oboje. On nije motivator koji će vikati parole, ali ni hladni analitičar zatvoren u papire, a njegov Varaždin odaje dojam momčadi koja zna zašto igra.
Varaždinska priča u povijesnom ogledalu
Teško je ne spomenuti staru priču Varteksa, kluba koji je u europskim večerima znao srušiti imena veća čak i od kolektiva domaće lige. Tadašnji kapetan bio je upravo Šafarić. Danas, kada vodi Varaždin s klupe, njegov rad nosi element kontinuiteta u kojem prošlost i sadašnjost razgovaraju preko iste osobe. Zato u vremenu kada mnogi klubovi brzo zaboravljaju vlastitu povijest, Varaždin ima privilegij da mu trener bude živa spona između različitih epoha.
I nije slučajno da navijači osjećaju kako je Šafarić “njihov”. To nije samo rezultat uspjeha na terenu, nego i činjenice da on pripada tom prostoru, tim ulicama, toj publici. Varaždin je u njemu dobio trenera koji nije plaćenik prolaznog trenutka, nego simbol klupske memorije.
Usporedbe s europskim fenomenima
Varaždinova priča priziva uspomene na nekoliko europskih fenomena koji su pokazali kako nogometni klubovi, bez obzira na financijsku moć, mogu pronaći vlastitu nišu i izgraditi stabilnost.
U Njemačkoj, Union Berlin uspio je ući u Bundesligu i ondje se učvrstiti zahvaljujući zajedništvu, jasno definiranoj filozofiji igre i strpljenju koje je rijetkost u modernom nogometu. Italija je dala primjer Atalante, kluba koji je kroz desetljeća ulagao u omladinski pogon i kontinuitet na klupi, pretvorivši provincijski kolektiv u redovitog sudionika europskih natjecanja. Freiburg u Bundesligi već godinama pokazuje da se pametnim upravljanjem i stabilnom vizijom može održati među najboljima, dok Real Sociedad u Španjolskoj kombinira bogatu tradiciju i razvoj domaćih talenata kako bi ostao konkurentan usred elitnog društva. Premierligaški Brentford pak, s druge strane, ilustrira snagu modernih metoda analize i selekcije igrača, kojima nadoknađuje razlike u budžetu u odnosu na gigantske klubove.
Naravno, uspoređivati HNL i Lige petica nema smisla, no mehanizmi koji stoje iza uspjeha pokazuju univerzalne zakonitosti. Leicester City je možda najpoznatiji podsjetnik da se i u eri milijardi može dogoditi “nemoguće”. Njihova titula 2016. ostala je simbol kako disciplina, kolektiv i vjerovanje mogu srušiti zakone tržišta. Varaždin možda još ne sanja takve senzacije, no sama činjenica da se u domaćem kontekstu otvara prostor za sličnu simboliku čini Šafarićev projekt posebno intrigantnim.
Nastavak jedne trajne renesanse?
Na klupi, Šafarić djeluje ozbiljno, fokusirano, često s nervoznim gestama koje odaju da proživljava svaku akciju. To je u jednu ruku komičan kontrast njegovoj igračkoj eleganciji. Dok je kao veznjak ostavljao dojam smirenosti, danas izgleda kao da istodobno vodi orkestar i pokušava uhvatiti vlak.
U tom dualitetu skriva se ljudska dimenzija koja ga približava publici, jer Varaždin ima trenera koji je strastven, ali i prizeman. Njegov Varaždin ne nudi iluzije, nego gradi realnost temeljenu na disciplini, samopouzdanju i neprekidnosti. Pitanje je može li takva priča potrajati, jer povijest HNL-a uči da su male renesanse često kratkog daha. Ipak, Varaždin sada ima prednost, odnosno trenera koji razumije tradiciju, poznaje momčad i ne stvara planove u oblacima, nego u stvarnosti. Možda će doći trenuci slabijih rezultata, možda će se dogoditi padovi, no jedno je sigurno - ova priča više nije slučajnost.
Šafarić je pokazao da klub može graditi identitet, a identitet je “ona” valuta modernog nogometa. Ako Varaždin u svemu tome uspije zadržati taj put, mogao bi postati trajni korektiv hrvatskog nogometa i podsjetnik da pobjede ne donose samo milijuni, nego i vizija, rad, pripadnost i održivost.
Ako Vam je tekst bio vrijedan ili poticajan,
možete nas podržati neobaveznom donacijom - počastite nas virtualnom kavom ☕
Hvala 🤍
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
• pratite nas na društvenim mrežama •