Europsko ljeto s pogledom na jesen: Rijeka, Dinamo, Hajduk i Varaždin kroz ambiciju prema kontinuitetu i nogometnom identitetu
Piše: Karlo Hrženjak |
Sport |
22. srpanj 2025.
Četiri kluba, četiri puta, ali svi vode istom cilju: potvrdi da hrvatski nogomet ima i ritam i viziju za europsku scenu.
Neka nam je svima bar dio manire NK Istre u želji za čim uspješnijim europskim putovanjima naših klubova. (Foto: Prva¹ Hrvatska Liga/Facebook)
Ljeto je, barem u kontekstu nogometa, doba u kojem ambicije izlaze izvan nacionalnih granica. Domaće prvenstvo možda oblikuje percepciju i emociju navijača, ali pravo ogledalo zrelosti svakog kluba, kao i samog nogometnog sustava, jesu europska natjecanja. To su izazovi u kojima se klubovi suočavaju s protivnicima koji dolaze iz drukčijih taktičkih škola, možda većim budžetima i/ili europskim iskustvima, ali su i izazovi koji definiraju karakter.
Ove sezone, hrvatski nogomet ima četiri predstavnika: Rijeku, Dinamo, Hajduk i Varaždin. Svaki od njih ulazi u europska natjecanja s različite startne pozicije po snazi, a i po okolnostima. No svi nose zajedničku odgovornost potvrditi da hrvatski klupski nogomet nije samo kolekcija lokalnih priča, nego živa cjelina sposobna konkurirati, nadmudriti i uspjeti.
Rijeka - odgovor na pad može biti jači od uspjeha
Ako je prošla sezona ijednome klubu bila test karaktera, onda je to bila Rijeka. Nakon neugodnog ispadanja iz Europe u kvalifikacijama i bolnog poraza od Olimpije (0:5), mnogi su očekivali pad, povlačenje, zatvaranje u okvire domaće lige i skroman povratak temeljnim stvarima. No dogodilo se upravo suprotno. Rijeka se nije urušila, već je sazrijevanjem odgovorila na izazove. Umjesto izgovora, izabrali su odgovornost, a umjesto panike - organizaciju.
Sezona koja je slijedila bila je sve samo ne prosječna. Strateškim pristupom, igračkim razvojem i stabilnom atmosferom unutar kluba, Rijeka je izgradila prepoznatljiv identitet koji je bio dovoljno hrabar da sanja, ali i dovoljno discipliniran da gradi. Sada ulaze u dvoboj s Ludogoretsom - prvu utakmicu igraju danas (22. srpnja) na Rujevici, uzvrat je 30. srpnja u Bugarskoj - i taj ogled neće biti samo borba za ulazak u treće pretkolo Lige prvaka, nego mjera njihove stvarne transformacije.
Pitanje više nije imaju li što tražiti u Europi, pitanje je samo gdje će - u Ligi prvaka ili Europskoj ligi - nastaviti potvrđivati svoj relativno novi, utemeljen i zdrav smjer. I jedno i drugo su opcije koje zaslužuju, jer Rijeka danas nije reakcija na poraz, već sustavna potvrda da i iz najnižih točaka može početi uzlet.
Dinamo - kada je kontinuitet najvredniji trofej
Dinamo je ušao u sezonu s pozicije snage, ali i opreza. Posljednjih godina naviknuli smo da europski put za Modre počinje već u srpnju, kroz naporne kvalifikacijske krugove koji su često donosili više zamora nego koristi. Ove godine, međutim, scenarij je drukčiji: izravan plasman u skupinu Europske lige. I to nije poklon, već privilegija koju je Dinamo sam sebi zaslužio.
Godinama sustavno prisutan u Europi, s rezultatima koji premašuju budžetske okvire, a povremeno i sama očekivanja, Dinamo je postao institucija. Njihova sezona možda neće početi s istom dramom kao kod drugih hrvatskih predstavnika, ali počinje s najtežim zadatkom: ostati gladan u miru.
Upravo to je izazov kad imaš komfor - ne upasti u kolotečinu komocije. Dinamo, ako želi ostati lider, mora ovu pauzu do rujna iskoristiti ne kao vrijeme odmora, nego kao prostor za pripremu, selekciju i redefiniranje ciljeva. Jer europska jesen dolazi brzo, a stabilnost je luksuz samo onima koji znaju kako je pretvoriti u prednost.
Hajduk - strast koja mora naći strukturu
Nema kluba u Hrvatskoj, a vjerojatno ni u široj okolici, koji živi s tolikom dubinom emocije kao Hajduk. Njegova snaga nije samo u momčadi, nego u zajednici koja ga svakodnevno diše. Međutim, emocija sama po sebi nije ni sustav, ni rezultat, a Hajduk je u fazi kada mora učiniti upravo taj korak: pretočiti strast u stabilnost, a navijačku vjeru u natjecateljski kontinuitet.
Dvoboj protiv Zire iz Azerbajdžana (23. srpnja u gostima, uzvrat 31. srpnja na Poljudu) nije samo kvalifikacijski ispit, već i ogledalo jesu li naučili lekcije iz prošlih pokušaja, često prekidanih dobrim početkom i slabim završetkom. U slučaju prolaska, čeka ih Athletic Escaldes ili Dinamo City - definitivno protivnici po mjeri, ali samo ako sustav profunkcionira.
Hajduk ubuduće ne smije biti samo mit, već mora biti mehanizam. Ako uspiju spojiti jedinstvenu energiju Splita s taktičkom disciplinom, mogu učiniti ono što godinama ne uspijevaju - kvalificirati se u glavni ždrijeb i igrati Europu ne kao izuzetak, nego kao pravilo.
Varaždin - skromnost koja govori
U gradu u kojem su se nekoć rađale najljepše note baroka, sada se u tišini gradi jedan sportski preporod vođen istom tom profinjenošću i skladom. Varaždin nije došao u Europu s naslovima ili investicijskim injekcijama, došli su radom, dosljednošću i organizacijom koja možda na prvu ne privlači pažnju, ali ostavlja trag.
Njihove utakmice protiv Santa Clare (24. srpnja doma, 31. srpnja u gostima) bit će izazov na više razina. Portugalski suparnik nosi europsko iskustvo, ali Varaždin ima nešto drugo: plan. Znaju da neće dominirati, ali znaju i da nisu bez šanse. Ako uspiju, idu na pobjednika dvoboja Larne - Prishtina, što je još jedan izazov gdje bi detalji mogli biti odlučni.
Bez pretjerane euforije, pompe i najava, Varaždin pokazuje kako klub može izrasti i mimo reflektora. Čak i ako ne prođu dalje, ostavit će poruku da sustav vrijedi više od pojedinačnog rezultata. Ali ako prođu, bit će to najveća potvrda da se kvaliteta ne dokazuje samo u velikim gradovima i da i oni manji imaju uzor u modelu koji funkcionira - samo mu treba dati vremena.
Četiri modela, s jedinim smjerom kontinuiranog rasta
U svakom od ova četiri kluba utjelovljen je poseban model razvoja, ali svi vode prema istom cilju: održivom i dugoročnom rastu hrvatskog nogometa. Dinamo, sa svojom infrastrukturom, kadrovskom stabilnošću i iskustvom, potvrđuje da dosljednost u vođenju kluba donosi prosperitet i sigurnost. Rijeka, koja je prošla kroz teške trenutke i povratila vlastiti dignitet, nudi primjer otpornosti i sposobnosti za obnovu. Hajduk, kao simbol identiteta i navijačke strasti, u fazi je u kojoj pokušava balansirati povijesnu težinu s profesionalnim sustavom, čime nastoji učiniti emociju funkcionalnom. Varaždin pak, bez pretjeranih reflektora i euforije, pokazuje da se rezultati mogu graditi i bez gromoglasne potpore - uz mirnu ruku, jasnu viziju i precizno strukturiran rad.
I ove razlike nisu slabost, već bogatstvo. Zajedno oblikuju mozaik jednog zrelijeg, samosvjesnijeg nogometnog ekosustava i to onoga koji se više ne smije oslanjati na slučajnost, već mora graditi temelje za budućnost.
Zaključak - europski ispit nacionalne strategije
Četiri kluba, četiri modela, četiri odgovora na isto ključno pitanje: može li hrvatski klupski nogomet istovremeno biti održiv, konkurentan i autentičan u europskom kontekstu?
Dinamo taj odgovor već godinama ne samo izgovara, nego i živi. Kroz titule, skupine europskih natjecanja i jasnu klupsku hijerarhiju, potvrđuje da dugoročna stabilnost rađa kontinuitet. Rijeka, tiša i možda manje eksponirana, ali ništa manje promišljena, kroz svoj povratak i razvoj signalizira da otpornost i regenerativna osobina mogu biti jednako vrijedni kao i dominacija. Hajduk, sa svojom slojevitom pričom, balansira između ogromnog emotivnog naboja s tribina i neizbježne nužnosti sustavne organizacije, a upravo taj balans može postati ključ njihova konačnog iskoraka. Varaždin pak, bez pompe i buke, ali s jasnom nogometnom filozofijom, pokazuje da ozbiljnost, red i vizija nisu privilegija samo najvećih.
Ova sezona možda neće donijeti povijesne trofeje, a možda neće ući ni u anale po senzacionalnim rezultatima. No može i mora poslužiti kao putokaz i ogledalo koji će pokazati, ne samo gdje su hrvatski klubovi trenutno, nego kamo mogu ići. Jer ako europske utakmice postanu pravilo, a ne povremena nagrada, tada će se moći govoriti o stvarnom napretku i tek tada će naši klubovi igrati Europu ne iz iznimke, nego iz navike.
A kad se to dogodi, postat će jasno da europska pripadnost u modernom nogometu ne počinje isključivo rezultatom - ona počinje vizijom, nastavlja se sustavom, a potvrđuje kontinuitetom.
Stoga želimo sreću i uspjeh u europskom putovanju svim našim klubovima.
Ako Vam je tekst bio vrijedan ili poticajan,
možete nas podržati neobaveznom donacijom - počastite nas virtualnom kavom ☕
Hvala 🤍
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
• pratite nas na društvenim mrežama •