SuperSport HNL 2025./26.: početak nove sezone s naznakama zdravijeg i nužnog smjera

Piše: Karlo Hrženjak   |   Sport   |   01. kolovoz 2025.

Nova sezona kroz prizmu zrelosti, umjerenosti i strateškog povratka temeljnim sportskim vrijednostima.

Početak nove sezone SuperSport HNL-a koji sugerira povratak na pravi put i lopta koja od danas prekida fazu mirovanja. (Foto: screenshot SuperSport HNL/Facebook)

Početak nove sezone Hrvatske nogometne lige ne donosi očekivanu euforiju. Nema ultraspektakularnih dolazaka kao prošlog ljeta, kada su povratci Rakitića i Perišića izazvali emocije koje su nadilazile sport. Nema izraženih medijskih udara, viralnih kampanja, pompoznih najava ili predviđanja o “povijesnim sezonama”. Odsustvo galame moglo bi se tumačiti kao slabost, no ipak u trenutnom domaćem kontekstu to bi mogla biti i povoljna okolnost. Nogomet u Hrvatskoj ove godine ne počinje s prenaglašenim ambicijama, nego s prizemljenim tonom i gotovo smireno, a upravo u toj zrelosti leži njegova nova snaga.

Hrvatska liga 2025./26. započinje s istim brojem sudionika, bez radikalnih promjena u sustavu, ali s nekoliko indikatora koji upućuju na promjene dublje prirode. Ova sezona neće možda biti zapamćena s imenima za naslovnice, ali bi definitivno mogla biti po strateškom zaokretu. Fokus sve više klizi prema razvoju mladih, planskoj izgradnji momčadi i sustavnom radu neovisnom o reflektorima.

Ravnoteža na vrhu

Tri kluba koja su već godinama u središtu pozornosti - Rijeka, Dinamo i Hajduk - ulaze u sezonu s različitim pričama, ali s podjednakom važnosti. Povijesni narativ koji obično privilegira zagrebačko-splitsku osovinu ove sezone se mora ponovno iznova kalibrirati. Rijeka, aktualni dvostruki prvak, ne može više biti promatrana kao simpatična alternativa ili regionalna kontrateža. Njezini rezultati, ozbiljan stručni kadar i jasna sportska politika nameću joj status punopravnog člana trijade moći, a osvojena dupla kruna nije samo trofej, već pokazatelj organizacijskog standarda i kapaciteta za kontinuitet.

Dinamo, i dalje najtrofejniji i infrastrukturalno najstabilniji klub u zemlji, ulazi u sezonu nakon turbulentnog razdoblja, ali s prepoznatljivom strategijom oslanjanja na domaće kadrove i akademiju koja je već iznjedrila brdo talenata. Upravo zato nije nevažno što je klub između ostalog ovoga ljeta pokazao interes za mladog Adriana Debelca, jednog od najtalentiranijih i najinteligentnijih mladih igrača ovih prostora. Pa iako će igrati za mlađe kategorije, takva vrsta dovođenja svjedoči o povratku temeljnim principima, odnosno razvoju iznutra, a ne uvozu.

Hajduk, s golemim društvenim kapitalom i uvijek visokom simboličkom vrijednošću, kreće u sezonu s redefiniranim očekivanjima. Klub koji je godinama balansirao između naslijeđa i realnosti, sada pokušava stabilizirati sportski projekt uz poteze koji, iako povremeno zvučni, ne djeluju kao puka gesta, već kao dio šireg nastojanja da se identitet pretvori u rezultat. I dalje je to izazov koji zahtijeva vrijeme i disciplinu - dvije kategorije koje nogometna javnost najčešće ne želi priznati, ali bez kojih nema dugoročne izgradnje. 

Kontinuitet je novo usmjerenje

Najveći dobitak ovog prijelaznog roka nisu sami transferi, već upravo njihova utemeljenost. Dakle, manje-više nema dolazaka koji odvlače pažnju od sustava i nema projekcija koje ignoriraju stvarne limite lige. U tom kontekstu, trenutni okvir djeluje zdravije nego prijašnjih godina. Umjesto jedne zvjezdane točke, pojavljuje se šira mreža mladih nada, domaćih trenera i tehničkih stožera koji imaju priliku raditi bez pritiska hitnosti.

To ne znači da će sezona biti lišena dinamike. Već u prvim kolima može se očekivati intenzitet, osobito među klubovima van “gornje trojke”, a koji traže stabilnost ili već smisleno grade na njoj. Varaždin kao predvodnik kolone, Slaven Belupo, Lokomotiva, Gorica i Istra često su mjesta gdje izrastaju neočekivani pojedinci, a njihova uloga nikad nije isključivo sportska. Oni su posrednici između vrha i dna, inkubatori za nove trenere, platforme za igrače koji se vraćaju iz inozemstva i one koji tek dolaze iz juniorskih pogona.

Klubovi kao okviri zajednice

Uloga klubova u HNL-u odavno je prešla granice sporta. Oni nisu više samo sportski subjekti, već nositelji lokalnog identiteta i stabilnosti. Povratak Vukovara 1991 u elitni rang je činjenica od šireg značenja. Riječ je o klubu koji nosi snažnu emocionalnu težinu, ali istodobno mora funkcionirati unutar realnih sportskih uvjeta. Njegovo prisustvo u prvoj ligi može pomoći u povezivanju simbolike i konkretne potrebe za ravnotežom u nacionalnom nogometu.

Osijek i dalje ostaje važan faktor na istoku zemlje. Nakon dugog perioda infrastrukturnih investicija i promjena u vlasničkoj strukturi, klub traži novu ravnotežu. Ako pronađe stabilan stručni kadar i jasnu sportsku liniju, može ponovno biti važan igrač u borbi za vrh. Važnije od plasmana je, međutim, vraćanje smisla sportske politike - ona ne mora biti spektakularna, ali mora biti dosljedna.

Tržište i razboritost

Tranzitna priroda HNL-a ne mora nužno biti hendikep. Ako se prihvati kao strukturalna činjenica, može se oblikovati model koji zadržava vrijednost i u toj prolaznosti. Najvažnija riječ u tom kontekstu je “mjera”. Kad klubovi shvate da razvoj i prodaja igrača ne moraju biti suprotnosti već dio istog procesa, tada prijelazni rok postaje alat, a ne distrakcija.

Ove sezone stoga vjerojatno nećemo gledati tržišnu histeriju, ali ćemo vidjeti dovođenje onih koji još nisu poznati, ali bi to mogli postati. Upravo to je suština razvoja: ulagati u igrače koji nemaju zajamčen status, ali imaju temelj. Ako pak ti temelji budu sustavno podržani, tada dolazi i tržišna vrijednost.

Igra, gledatelji i mjera

Pitanje gledatelja i dalje ostaje središnje. Nije dovoljno imati ligu koja se igra, ona mora biti gledana. Ipak, posljednje sezone pokazale su određeni uzlazni trend. Rastuća posjećenost na stadionima u Rijeci, Splitu i Zagrebu, povratak publike u Varaždin i sve ozbiljniji pokušaji animacije u manjim sredinama upućuju na mogućnost stabilizacije odnosa između nogometa i zajednice.

Osnovica mora biti ideja da gledatelji ne traže nužno spektakl, nego traže smisao - da se igra odvija zbog igre, da klub ima projekt, da trener nije slučajan, da igrač ne nosi dres privremeno. Kada se ti uvjeti zadovolje, tada se i publika vraća, bez obzira na vrijeme odigravanja, vremenske uvjete ili ponekad skromnu ponudu infrastrukture.

Sezona vraćanja temeljnim vrijednostima

U vremenu u kojem je sport zasićen lažnim uzbuđenjima, Hrvatska nogometna liga 2025./26. počinje bez pompe, bez glasnih najava i bez neutemeljenih obećanja. Umjesto toga, prisutna je doza smirenosti i možda pr(a)vi tragovi odgovornosti, a takav početak nije znak slabosti, već znak sazrijevanja. Liga koja ne galami, ali se razvija, dugoročno ima veće šanse za preživljavanje u kaotičnom sportskom okruženju nego ona koja se svake godine iznova pokušava dokazati kroz pretjerivanje.

Na kraju, možda je upravo odsustvo senzacije najveća vrijednost ovogodišnjeg otvaranja. Možda će sezona bez lažnih euforija, s pomakom prema mladima, sa stabiliziranim vrhom i organiziranijim srednjim slojem, postati obrazac za godine koje dolaze.

Jer što ako domaći nogomet uistinu može postojati bez nepotrebne galame? Što ako umjesto kulise spektakla, prvi plan zauzme ideja? Onda ova sezona možda nije samo nova, već nužna i dugoročno “uzorna” - pa neka igre počnu.

Ako Vam je tekst bio vrijedan ili poticajan,
možete nas podržati neobaveznom donacijom - počastite nas virtualnom kavom ☕

coff.ee/kolumnist

Hvala 🤍

Otvoreni smo za svaku riječ - bila ona podrška, kritika, pitanje ili pohvala: info@kolumnist.net

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

• pratite nas na društvenim mrežama •