Doživjeti Procijunkulovo
Piše: Karlo Hrženjak |
Kultura |
04. kolovoz 2025.
Porcijunkulovo iznutra - vjera, tradicija, veselje.
Porcijunkulovo 2025 - vjera, tradicija veselje. (Foto: Porcijunkulovo/Facebook)
Uživajući u tišini jutarnjeg grada nakon što je velika manifestacija Porcijunkulovo jučer zaključila svoje festivalske dane, u srcima Čakovca još odjekuju tonovi glazbe, mirisi jela i slikoviti prizori petodnevne zajednice. “Doživjeti Porcijunkulovo”, naslov koji upravo sada poprima puni smisao, znači promišljeno uroniti u susret tradicije i suvremenog, svakome pristupačnog, ali uvijek suptilnog načina kojim se manifestacija godinama razvija.
Porcijunkulovo 2025. zaključeno je jučer, 3. kolovoza, simbolično povezujući blagdan Gospe od Anđela s višeslojnim ispreplitanjem duhovnog, kulturnog, gastronomskog i glazbenog doživljaja.
Korijeni i značenje
Manifestacija, koja je ove godine obilježila svoje 61. izdanje, ukorijenjena je u franjevačkoj duhovnosti i tradiciji proštenja vezanoj uz blagdan Gospe od Anđela - Porcijunkule. Taj blagdan potječe iz 13. stoljeća i nadovezuje se na događaj kada je sveti Franjo Asiški, u malenoj crkvici Porcijunkuli kraj Asiza, prema predaji, izmolio od Boga milost potpunog oprosta (Porcijunkulski oprost) za pokajanje vjernika, a zatim je taj oprost potvrdio papa Honorije III.
Upravo ta duhovna jezgra oblikovala je proštenje u Čakovcu koje je s vremenom preraslo u kulturno-duhovnu manifestaciju u najdubljem smislu te riječi i postalo najveća ljetna manifestacija u Međimurju i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Prema riječima gradonačelnice i direktorice Turističke zajednice, manifestacija je i ove godine ponudila više sadržaja nego ikada prije, a organizatori su se pohvalili i “rekordnim brojem događanja”, čime su potvrdili porast ambicije i posjećenosti.
Mozaik programa
U pet festivalskih dana, od 30. srpnja do 3. kolovoza, Čakovec se oblikovao kao grad koji diše u ritmu susreta, glazbe, mirisa i baštine. Program je bio raspoređen kroz nekoliko različitih zona - od tradicijske jezgre, preko urbane glazbene scene, dječjih i obiteljskih sadržaja, do gastronomskih punktova, sportskih susreta i večernjeg noćnog pulsa.
Manifestacija je svečano otvorena u atriju Starog grada Zrinskih, gdje je odzvonio molitveni početak i simbolički blagoslov okupljanja. Mimohod Zrinske garde, pozdravne riječi domaćina i prvi vatromet nad kulom bile su pretpremijere večernjeg koncerta Dalmatina, koji je publiku uveo u ritam sljedećih dana. U istom ozračju glazbeni program nastavljen je nastupima regionalno poznatih izvođača poput Doris Dragović, Dražena Zečića i Parnog Valjka, a večernje satnice bile su oplemenjene i DJ programima, stvarajući onu vrstu glazbene protočnosti koja ne odvaja generacije, nego ih na trenutke ujednačuje u zajedničkom smjeru.
U Zoni tradicije, ispod sjenovitih platna i uz paviljonske strukture oblikovane u duhu starinskih sajmova, odvijale su se radionice i prezentacije zanata u izvedbi lokalnih udruga i entuzijasta. Tradicionalne vještine nisu služile samo edukaciji, nego i slavlju prošlosti, a prisutnost svih generacija svjedočila je atmosferi u kojoj se ritam svakodnevice blago usporio i magnetski privlačio - ali ne zbog rekvizita, već zbog osjećaja oslobođene prisutnosti i nenametljive autentičnosti.
Za najmlađe je tijekom cijelog trajanja Porcijunkulova bila oblikovana posebna zona nježnosti i igre, diskretno smještena pod krošnjama perivoja u Deklinoj Oazi, gdje su djeca ulazila u prostor koji nije tražio pažnju, već ju prirodno zadržavao. Tamo su svakodnevno bile pripovijedane priče, organizirane likovne i dramske radionice, kreativne igre i mala putovanja kroz svijet mašte - sve pod vodstvom odgojitelja, pedagoga i umjetnika koji su razumjeli kako djeca najiskrenije slušaju tišinom i odgovaraju osmijehom. Plišani medvjedići, boje flomastera, krila vila i prstići umazani temperom pripadali su tom dijelu Porcijunkulova u kojem se nije žurilo, u kojem nitko nije bio preglasan i u kojem se istinski moglo osjetiti da festivalski duh ima prostora za svakoga, pa i za one koji tek otkrivaju svijet kroz prve riječi i crteže.
Sportski program, decentno pozicioniran na rubu dnevnih događanja, imao je svoj vrhunac u međunarodnom nogometnom turniru. Pobjednička selekcija iz Brazila, Millennium, ostavila je trag ne samo u rezultatu, nego i u dokazivanju kako i na manjim terenima može zaigrati globalna dimenzija.
Gastronomija i ugodna druženja
Gastronomska zona bila je pravi pokazatelj raznolikosti međimurske domaće kuhinje i internacionalnih okusa. Brojni izlagači nudili su tradicionalna jela, degustacije vina (“Vino-Grad”) i bogatu ponudu lokalnih specijaliteta. Ove godine poseban naglasak stavljen je na prezentaciju domaće kuhinje, ali i moderan pristup ugostiteljstvu, u skladu s popularnim turističkim trendovima.
Kroz cijeli program, boravak na čakovečkim ulicama i u parkovima pretvarao se u društveno-kulinarsku gozbu. Štandovi su privlačili mirisima i bojama, ali ne u stilu slučajnih buvljaka, nego je gastronomija ovdje rezultirala dimenzijom susreta, razmjene priča i malih rituala.
Glazbeni dojmovi i završni vatromet
Glazbeni dio Porcijunkulova i ove je godine bio promišljeno koncipiran. Pozornice raspoređene kroz grad i ona glavna na SRC-u Mladost bile su središta večernjih okupljanja, dok su se ulice s dolaskom sumraka polako pretvarale u prostore susreta, plesa i spontanosti.
Završna večer, 3. kolovoza, ostala je upamćena po nečemu što nadilazi formu rasporeda. Unatoč promjenjivim vremenskim uvjetima prethodnih dana i neželjenim odgađanjima, kraj manifestacije protekao je u gotovo neobjašnjivom miru i jasnoći. Dražen Zečić otvorio je večer pjesmom koja je bez napora pronašla put do publike, jer u tom trenutku nije bilo važno tko stoji na pozornici, tko pred njom, a osjećaj zajedništva ispunio je prostor između pogleda i glasa, te između svjetla reflektora i iščekivanja publike.
U trenucima koji su uslijedili nakon prvog koncerta završne večeri, nebo iznad Čakovca ispunio je vatromet i to ne kao završnica, nego kao potvrda. Vatromet dakle nije pauzirao večer, već ju je zaokružio u punoj simbolici i upečatljivosti.
Parni Valjak potom je nastavio glazbeni niz onim ritmom koji ne traži pojašnjenje. Njihov nastup nije se oslanjao na intenzitet produkcije, već na snagu pjesama koje odavno pripadaju kolektivnom pamćenju. Kada su započele prve note koje nitko više ne mora izgovarati da bi ih razumio, osmijeh se pojavio sam od sebe. I bio je to osmijeh prepoznavanja - onaj koji ostaje i kada se sve ostalo utiša.
Organizacija i logistika
Organizacijska razina ovogodišnjeg Porcijunkulova djelovala je promišljeno, stabilno i oslonjeno na jasno definirane strukture suradnje. Grad Čakovec i Turistička zajednica Međimurja bili su prisutni ne samo u simboličkom, nego i u funkcionalnom smislu, pružajući potporu koja se osjetila kroz cjelokupni protok događanja.
Već je svečanost otvorenja u atriju Starog grada Zrinskih, uz prisustvo organizatora, političkih predstavnika i gostiju, ostavila dojam skladne suradnje institucija koje u manifestaciji nisu tražile scenu za isticanje, već prostor za doprinos.
Unatoč pak činjenici da je središte Čakovca tijekom Porcijunkulova bilo gotovo pod konstantnim opterećenjem - što je i očekivano za manifestaciju ove veličine - prometna regulacija bila je provedena pravovremeno i omogućila je koliko-toliko protočan ulazak i izlazak iz grada. Iako su se povremeno stvarale gužve, naročito u večernjim satima, opći dojam bio je da je kretanje ipak planirano i da su organizatori računali s vršnim opterećenjima.
Parkirališta su funkcionirala u skladu s privremenim režimom naplate (od 8:00 do 20:00), a iako su bila popunjena do posljednjeg mjesta, bilo je jasno gdje se i kako može parkirati. Dodatni doprinos rasterećenju prometa dala je suradnja s Hrvatskim željeznicama, koje su ponudile 40% popusta na povratne karte za sve putnike koji su u Čakovec stigli iz udaljenosti veće od 25km. Uz obavezno ovjeravanje karata kod Turističke zajednice grada, ta pogodnost bila je više od same logističke pomoći - pokazala je senzibilitet prema održivoj mobilnosti i dostupnosti manifestacije.
Dojmovi iz publike i lokalne zajednice
Reakcije posjetitelja, kako u komentarima na društvenim mrežama tako i u objavama lokalnih medija, bile su iznenađujuće usklađene s tonom zahvalnosti i zadovoljstva. Ispod fotografija uspomena, kroz jednostavne riječi hvale, provlačila se autentičnost koju nije trebalo dodatno uljepšavati. Najviše su se isticali elementi koji nadilaze samu organizaciju: toplina domaćina, opuštenost prostora, osjećaj sigurnosti i nenametljiva kreativnost.
Posebnu atmosferu dodatno su gradili vizualni detalji: živopisno, ali odmjereno uređeni štandovi, decentne umjetničke intervencije i grad koji je, makar na nekoliko dana, izgledao kao da je prodisao u svom punom ritmu.
Upravo iz takve podloge spontanog zajedništva proizašao je i onaj dublji sloj doživljaja - Porcijunkulovo kao prostor u kojem se tradicija i suvremenost ne suprotstavljaju, već se međusobno nadopunjuju, pronalazeći zajednički jezik koji govori svima.
Pogled na susret tradicije i suvremenosti
U svijetu događanja često se susrećemo s glazbom bez svrhe, gastronomijom bez korijena i dekoracijom bez duše. Porcijunkulovo je drukčije - ono povezuje unutarnji mir blagdanskog duha s bučnim veseljem ljetne publike.
Sami blagdan Gospe od Anđela dokazuje da nije tek datum, već živa prisutnost, a mise na hrvatskom, slovenskom i mađarskom jeziku podsjećaju na suživot triju naroda i vraćaju manifestaciji njezin izvor - franjevački duh jednostavnosti, blagosti i skromne prisutnosti.
U sjenama perivoja održavale su se radionice koje nisu nudile samo prikaz starih vještina, već i iskustvo vremena u kojem se živjelo sporije, pažljivije i s rukama bliže tlu. Djeca su crtala, odrasli zastajali, a između njih odvijala se razmjena koja nije bila organizirana, nego prirodna.
Tradicija ovdje nije stajala kao uspomena, već kao sugovornik, a suvremenost nije preuzimala pozornicu, nego je smisleno pronalazila svoje mjesto u ritmu dana. U tom spoju sadržana je prava snaga Porcijunkulova - ono postaje prostor u kojem se ne pokazuje koliko imamo, nego koliko smo spremni biti zajedno.
Zaključak: Porcijunkulovo je iskustvo koje ostaje i traje
Ponovno su se ispunile ulice Čakovca. Na petodnevnom programu Porcijunkulova 2025. mogli su sudjelovati svi: radoznala djeca, mladi koji stvaraju, stariji koji pamte, tražitelji smisla, gurmani, domaći i turisti. Manifestacija je ostavila dojam beskompromisne kvalitete produkcije i osjećaja zajedništva, a završni vatromet ostavio prikladan emotivni pečat.
“Doživjeti Porcijunkulovo”, dakle, znači osjetiti sklad povijesti, umjetnosti, duhovnosti i svakodnevnog življenja. To je poziv da, makar povremeno, zastanemo i pogledamo ulice preplavljene ljudima, okuse koje nude stolovi izlagača, čujemo tonove glazbe i osjetimo da tradicija nije mrtva, nego živa i rado obnovljena svakog ljeta.
Ovakav festival omogućava da se duh zajednice obnovi, da se dječji smijeh upari s osjećajem ponosa i da se svatko, makar jednim korakom, osjeti dijelom nečeg većeg.
Tko god je trebao, pronašao je nešto svoje. Kome je bilo stalo, vidio je kako stari zanati dišu novu energiju, a svatko tko je prošao kroz manifestacijske zone mogao je osjetiti kako grad iznova postaje šarena slikovnica humanosti i smisla. Taj dojam ostaje dugo nakon što se svjetla ugase i vatra izblijedi. Zato je Porcijunkulovo doista doživljaj - od srca do srca, od osmijeha do osmijeha - i to onog najupečatljivijeg, s trajnošću barem do sljedećeg ljeta.
Ako Vam je tekst bio vrijedan ili poticajan,
možete nas podržati neobaveznom donacijom - počastite nas virtualnom kavom ☕
Hvala 🤍
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
• pratite nas na društvenim mrežama •