Ikone, Hoopster, Vragolasti - domaća društvena scena u tri čina, tri sporta, tri svijeta, a iste duše
Piše: Karlo Hrženjak |
Kultura |
30. listopad 2025.
Neograničena ljubav i neprikosnovena autentičnost uz svima prikladan humor.
Nogometne Ikone, NBA Hoopster i Vragolasti Tenis predstavljaju ono što nam svima treba, a da to prije njih nismo ni znali. (Foto: Nogometne Ikone, NBA Hoopster, Vragolasti Tenis/Instagram)
Postoji jedan neobičan stadion koji nikad ne spava, nema čak ni travnjaka ni reflektora, ali zato publike ima više nego Poljud, Draženov dom i Goranova šljaka zajedno. To je naša scena društvenih mreža, beskrajni digitalni plac gdje se sport, humor i nostalgija prepliću kao kasnovečernji razgovor u birtiji. I u toj šarenoj vrevi već godinama postoje tri stranice koje su izrasle u male institucije. Govorim naravno o Nogometnim Ikonama, NBA Hoopsteru i Vragolastom Tenisu.
Te institucije odavno su prestale biti samo mjesta za smijeh i arhiviranje sportskih uspomena, i postale pravi kolektivni dnevnik našeg vremena, zrcalo u kojem se prepoznajemo i kad se smijemo i kad uzdišemo, kad se prisjećamo i kad samo želimo osjetiti da nismo sami u toj ljubavi prema sportu i svemu što on nosi. Autori tih stranica nisu etiketirani kao medijski strategi ni marketinški čarobnjaci, već obični zaljubljenici u sport i život, te ljudi koji razumiju da se najdublje stvari u Hrvatskoj ionako uvijek kažu kroz šalu.
Nogometne Ikone - stvaratelji Bašćanske ploče nogometnih naroda
Kao što je već zapisano u kompoziciji posvećenoj njihovom 12. rođendanu - kad bi domaća scena društvenih mreža imala svoje Sveto pismo, Nogometne Ikone bile bi njezina Bašćanska ploča. Dvanaest godina prisutnosti koja nikad nije bila neka obična statistika, već kronika vremena, ili još preciznije, digitalni zapis nogometnog identiteta uklesan u humor, ironiju i sjećanje.
Ikone su postale čuvari narodne memorije, a njihove objave, uz buđenje uspomena na golove, promašaje, noćne zalaske i jutarnje pomrčine, naglo vraćaju i onaj osjećaj koji “diše” djetinjstvo. Onaj osjećaj mirisa subotnjih utakmica, radio u kuhinji, tatina psovka nakon zaleđa... Kad recimo objave fotografiju zaboravljenog stopera iz ‘98. i napišu nešto u stilu “čovik koji je trča ka državna službenica sa marende”, oni u tih par riječi na najjednostavniji način upakiraju i šalu i ljubavnu poruku nogometnom narodu koji sve pamti i svemu se smije.
I taj njihov humor uvijek ima mjeru. Točan je, topao i, najvažnije, nikad zloban. Kad podsjećaju na legende, to čine s poštovanjem, a kad se rugaju promašajima, to rade kao prijatelj koji zadirkuje jer voli. U sveopćem moru površnosti, Ikone su kao stara knjižica u kojoj znaš što ćeš pronaći, ali svejedno poželiš opet prolistati. Zato ih i jesam nazvao stvarateljima Bašćanske ploče nogometnih naroda, jer ako postoji mjesto gdje se nogomet i duša susreću u jednoj rečenici, to su upravo oni.
NBA Hoopster - američki san u ritmu hrvatskih haklera
Košarka na našim prostorima odavno ima značaj veći od sporta. Ima taj iskonski ritam i sjećanja i načina razmišljanja. E pa Hoopster taj ritam pretvara u digitalni oblik, spajajući NBA svemir s mirisom asfaltnih igrališta, starih dvorana, trenutaka kad se Jordan susreće s Kukočem, a kvartovski hakl s legendom o Draženu.
Njegove objave baš vješto povezuju svjetove koji su naizgled nespojivi, pa se onda u istoj rečenici mogu susresti Larry Bird i hakler iz osnovnjaka, i sve to naravno ima smisla. Hoopster ne piše samo o velikim imenima, nego o onom što čini srž ljubavi prema košarci. Indirektno čak pišu, bar iz moje skromne percepcije, o parketu koji škripi, košu bez mrežice, ljetnom sutonu na igralištu… I iza svakog posta osjeti se poštovanje prema igri, ali iza nekih i melankolija za vremenima kad je i Hrvatska disala u ritmu trica i asistencija. Hoopster zna da je košarka više od trofeja i odiše emocijom, pa ti tekstovi zato i imaju te mirise dvorana, buke navijača i onu nepostojeću tišinu u glavi izvođača slobodnog bacanja.
Odavno je jurnjave za trendovima zamijenio traženjem smisla, zbog čega i njegove objave oduvijek djeluju kao činovi opravdanog i neisforsiranog traženja pažnje, a nikako prošnje za lajkovima. Uostalom zato i je tu gdje je. Pokazuje da digitalni prostor može imati ritam, teksturu i srce, baš kao i sama igra koja ga nadahnjuje.
Vragolasti Tenis - elegancija, ironija i smijeh u istoj rečenici
A onda se pojavi Vragolasti tenis i pokaže da ni sport izvorno osmišljen za više klase, s reketom i bijelom odjećom ne mora biti ozbiljan da bi bio veličanstven. Njegov pogled na tenis je šarmantan, duhovit i pomalo nestašan, ali uvijek s mjerom, poštovanjem i razumijevanjem igre.
U njegovim objavama Đoković postaje filozof modernog doba, Federer poetska figura u mirovini, a Goran Ivanišević mitski junak koji i dalje luta svijetom i ponavlja: “A vidi mene.” Taj humor nikad nije imao prizvuk sprdanja nego tovrsnog portretiranja sportaša, publike i svih nas koji kroz tenis promatramo i sebe.
Vragolasti Tenis zna da se u sportu često skriva ljudska priroda. Kad se smijemo tim objavama, ne smijemo se tenisu, nego vlastitim navikama da u svakom porazu tražimo lekciju, a u svakoj pobjedi dramu. Kao i u prije spomenutim “institucijama”, u istom statusu mogu se susresti Nadal i lokalni wannabe tenisač, i sve funkcionira jer iza svega stoji peršona koja razumije ironiju, ali i emociju.
Njegov ton podsjeća na razgovor uz kavu nakon meča, gdje svi imaju mišljenje, nitko se ne ljuti, a netko usput izvali rečenicu koja postane citat dana. U svijetu povremene teniske ukočenosti i sve češće spominjane pristranosti, oni su trenirka s dušom i podsjetnik da humor nikad nije protivnik nego saveznik.
Tri sporta, jedan mentalitet
Nogomet, košarka i tenis možda imaju različita pravila, ali dijele istu emociju. Svaki od tih svjetova živi od strasti, improvizacije, malo ludosti i puno srca. To je onaj isti mentalitet zbog kojeg Hrvati vjeruju i kad gube 3:0, zbog kojeg svaku tricu pretvaramo u epski događaj, a svaki gem u dramu s pet činova.
Autori ovih stranica ne glume profesionalce, nego jednostavno pričaju onako kako osjećaju zbog čega im i vjerujemo. Njihove objave imaju onu rijetku iskrenost koja nekako ne mora tražiti publiku, jer se ona stvara sama. Kad Ikone podijele “Doć će netko drugi noću da te ljubi, Andrea!😘”, kad Hoopster napiše “Zamisli biti najhladniji bijelac u ekipi, a suigrac ti je Luka Doncic”, ili kad Vragolasti prokomentira “VALENTINOVO SE NASTAVLJA U PARIZU!”, svi znamo o čemu se radi. Događaji su pretvoreni u svima poznat jezik i govor ljubitelja sporta koji je ujedno zajednički kod bez potrebe za prijevodom.
Možda baš zato te stranice imaju toliku snagu. Pokazuju da društvene mreže, ako se koriste smisleno i iskreno, mogu biti nešto potpuno i postati mjesto susreta, humora i zajedničkog pamćenja.
Šira slika
Priča, naravno, ne završava s njima. Domaća virtualna scena ima još mnogo stranica koje isto tako vrijedi spomenuti. Prva1 Hrvatska liga, Dobrovoljni vatrogasci Hrvatske, Uzavreli Poeta i vjerojatno još pokoja druga koju sam nehotice zaboravio, a koje svakodnevno stvaraju svoj mali kutak radosti i nostalgije. Vjerojatno ih nikad i nećemo sve otkriti, a baš u tome i je čar.
Ta šarolikost, ta mješavina humora, ironije i topline čini naš digitalni svijet živim i stvarnim. U svakom kutku postoji netko tko stvara, često možda bez plana, ali s interesom i iskrenom željom da nasmije, podsjeti i/ili dirne. To su pravi graditelji zajedništva, ljudi koji u počecima možda nisu ni sanjali, a ni znali da će jednom postati dio nečeg većeg - neformalne, ali stvarne kulturne postaje domaćeg virtuala.
Rezime
Možda je najveća vrijednost svih tih stranica u tome što nas podsjećaju tko smo kad prestanemo glumiti ozbiljnost i kad se jednostavno nasmijemo, prepoznamo i kažemo “ovo je baš naše”. U tom smijehu, u tim malim trenucima prepoznavanja, krije se nešto što je ustvari zajednički puls jedne male, strastvene zemlje koja ipak zna i ono možda manje bitno pretvoriti u priču. I dok god postoje oni koji te priče znaju ispričati na takav način, domaća scena društvenih mreža imat će smisla.
Zato, hvala Nogometnim Ikonama, NBA Hoopsteru, Vragolastom Tenisu i svima ostalima koji se mogu pronaći u takvim putovanjima. Hvala što pokazujete da se u digitalnom svijetu može stvarati nešto što prerasta puko lajkanje i stvara istinski osjećaj pripadnosti.
Neka Vas je u nedogled.
Ako Vam je tekst bio vrijedan ili poticajan,
možete nas podržati neobaveznom donacijom - počastite nas virtualnom kavom ☕
Hvala 🤍
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
• pratite nas na društvenim mrežama •