“Sve je počelo sa Zadrom…” - i s pravom završilo i nastavlja sa Zadrom
Piše: Karlo Hrženjak |
Sport |
19. lipanj 2025.
Zadar živi. Košarka diše. I kako reče misionar - “Ne igram zbog sebe. Igram zbog grada i ljudi koji su mi dali sve.”
Pino Giergia, ikona zadarske, hrvatske, regionalne i svjetske košarkaške scene, u poetskom prodoru (Foto: Muzej zadarske košarke/Facebook)
Reći će mnogi da je ovo sezona iz snova. A neki, oni objektivniji i upućeniji - ne, ovo je sezona pravde. Sezona simbolike. Sezona Zadra.
Ne moraš biti rođen na Kalelargi da znaš - kad Zadar igra, igra i duša. Nema tu kalkulacija, nema prenemaganja. I kad je vanka jugo, i kad sve izgleda izgubljeno, Zadar ide do kraja. Jer nije ovo klub koji se gradi oko jednog igrača ili jedne sezone. Ovo je grad koji diše kroz košarku. I kad cijela hrvatska košarka zijeva, kad se u dvoranama čuje više jeke nego navijanja, Tornado i dalje pjeva. I nije to samo pjesma s tribina, to je pjesma s dna bića - pjesma Dice Kalelarge. To su ustvari Morske orgulje (hrvatske) košarke u onoj najčišćoj, najprirodnijoj verziji.
Jer Zadar nikad nije igrao samo za rezultat, Zadar igra da podsjeti tko smo, što smo i koliko možemo kad igramo srcem. A ove sezone, srce je bilo prvak.
Korijeni košarke, kamen temeljac ponosa
Crno-bijela slika koja govori više od tisuću riječi. Pino Giergia, s brojem 10 na dresu, poetski prema košu. Lakoćom, dostojanstveno, s onim zadarskim prkosom koji se ne trenira nego nasljeđuje. Na njoj boldano “Sve je počelo sa Zadrom…”, a kako i dolikuje - ova sezona domaće košarke je i završila sa Zadrom.
KK Zadar, prvi hrvatski klub koji je osvojio prvenstvo bivše Jugoslavije. Prvi hrvatski klub koji je nastupio u Kupu europskih prvaka. Prvi klub s tribinama koje nisu samo gledatelji nego liturgija, jer svi znamo, da košarka u Jazinama nije samo sport - ona je vjerovanje. I kad je sve bilo crno, kad je hrvatska košarka klizila prema zaboravu, tamo negdje uz rubove donje margine europskih i drugih natjecanja i interesa - Zadar je na sebi svojstven način ostao konstanta. Nekad kao bura, nekad kao bonaca, ali uvijek prisutan.
Zadar je uvijek imao dušu više
Ova sezona, iako naizgled izgrađena oko MVP-a Luke Božića, pokazala je da Zadar nije jedan igrač. Zadar je institucija. I kad je Božić otišao, svi su otpisali momčad. “Gotovo je, vraćaju se na staro.” I onda simbolika sezone 2024./25. kao temelj ove kompozicije - finale protiv Splita. Dvoznamenkasti minus, kazaljke neumoljivo otkucavaju, mnogi bi pali. Ali Zadar? Zadar je ušao u produžetke kao da igra na trgu ispred Sv. Donata, kao da su mrežice fiktivne, a volja nadrealna. Raskošna završnica, rutinska pobjeda. Stilom, mudrošću, ponosom. Tu Zadar nije samo preokrenuo rezultat - Zadar je podsjetio Hrvatsku što košarka zapravo jest.
Krešo kao temelj, Jadran kao pozornica
Krešimir Čosić nije bio samo igrač. On je bio i vizionar, i profesor, i misionar košarke. Njegov stil, njegov duh, ali i njegova beskompromisna ljubav prema Zadru i državi kojoj je pripadao, ostavili su trag koji ne blijedi. I kad bismo hrvatsku košarku prikazali kao obitelj, Zadar bi bio onaj stariji brat koji je prvi naučio hodati, prvi diplomirao, prvi otišao u svijet - i vratio se, da pomogne mlađima. Da bude tu kad svi drugi posustanu.
A to je bio i Krešimir Čosić, ne samo za zadarsku, nego i hrvatsku, regionalnu, pa i svjetsku košarku - taj tihi “srconoša”. Onaj koji nije samo igrao, nego zračio. Njegova osobnost i pojava okupljale su ljude, navijače, mlade talente - ne u strogim formacijama, nego u slobodnom jatu onih koji su vjerovali da sport može biti više od igre. I taj njegov performans, to zračenje - u Zadru nikad ne prestaje. Samo mijenja obrise, ali vir koji ga pokreće ostaje isti.
I zato je ovo što je Zadar napravio ove sezone više od trofeja. To je kulturni čin. Košarkaški Uskrs. Pokazali su da se bez milijunskih budžeta, bez velikih transfera, bombastičnih najava i Božić-less, može doći do vrha. Samo trebaš srce interno, a tribinu koja ne navija nego - diše - eksterno. A to bi trebala biti osnovna vizija svih u ovom, ali i bilo kojem drugom sportu, jer - “Sport ne smije biti svrha samom sebi. Mora nas učiti nečemu višem.”
I nije ovo priča protiv drugih
Svi hrvatski košarkaški klubovi, svi oni su važni dijelovi naše košarke. I svi imaju svoje legende i svoje trenutke. Ali trenutno je Zadar - konstanta. Imali su i oni financijske i kadrovske prepreke. Nisu uvijek najbolji. Ali su uvijek najviše svoji.
I kad sve drugo padne, kad dvorane zjape prazne, kad se reprezentacija muči i u kadetskim kategorijama - Zadar je taj koji zapali onu malu svjećicu na kraju tunela. Možda čajnu, možda mini žaruljicu. Ali dovoljnu da kaže: “Nismo gotovi. Još ima smisla.”
Jer Zadar nije samo klub. Zadar je metafora.
Zadar je ono kad padneš, ali ustaneš uz pjesmu. Kad gubiš 10 razlike, ali vjeruješ. Kad ti MVP ode, a ti budeš još jači. Zadar je dokaz da tradicija, zajedništvo i strast još uvijek mogu pobijediti sve što je novac pokušao zamijeniti.
I zato, kako reče jedan od najvećih među njima, Krešo Čosić:
“Košarka nije samo sport. Ona je način razmišljanja.”
A Zadar razmišlja košarkaški. I dok god je tako, hrvatska košarka ima šansu.
Jer definitivno - Zadar živi. Košarka diše.
Ako Vam je tekst bio vrijedan ili poticajan,
možete nas podržati neobaveznom donacijom - počastite nas virtualnom kavom ☕
Hvala 🤍
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
• pratite nas na društvenim mrežama •