9/11: promjene s kojima živimo, a nismo ih ni svjesni
Piše: Karlo Hrženjak |
Društvo |
11. rujan 2025.
Jutro koje je promijenilo svijet.
Newyorški horizont 11. rujna 2001., nedugo nakon terorističkog napada na WTC. (Foto: Reuters)
Prije 11. rujna 2001. nismo prolazili kroz skenere na aerodromima, nismo morali odlagati osobne predmete za pregled, niti smo provjeravali bočice s vodom kao da skrivaju prijetnju. Danas te procedure izvršavamo gotovo automatski, gotovo instinktivno. Taj trenutak kada podižemo ruke pred sigurnosnim skenerom ili stavljamo torbu na pokretnu traku nije samo provjera sigurnosti, već podsjetnik da živimo u svijetu koji je nastao tog jutra u New Yorku.
U samo nekoliko sati urušili su se ne samo Blizanci, nego i percepcija slobodnog kretanja, privatnosti i povjerenja. Ono što je nekada izgledalo kao iznimka - kontrola, nadzor, stalna sumnja - pretvorilo se u novu normalnost. Normalnost koju živimo već dvadeset i četiri godine, i to često nesvjesno, jer se utisnula u naše svakodnevne rutine, u jezik, u arhitekturu gradova i u način na koji mislimo o sigurnosti.
Svakodnevni sigurnosni ritual
Aerodromi su prvi simbol te transformacije. Nekada su bili mjesta slobode i uzbuđenja, gdje su djeca trčkarala po terminalima, a obitelji ispraćale svoje članove gotovo do samih vrata aviona. Danas su aerodromi ritualni prostori kontrole. Provjera osobnih predmeta, prolazak kroz skenere, detektore metala i ograničenja tekućina, postali su rituali koje obavljamo bez razmišljanja.
Osnivanje američke Uprave za sigurnost prometa (TSA) samo je jedan primjer globalnog učinka. Putnik je odjednom postao potencijalna prijetnja, putovanja pak koja su nekad označavala slobodu, sada su dokaz nevinosti. Taj obrazac brzo se proširio i na druga područja života, a koncerti, muzeji, sportski događaji i ina javna okupljanja, postali su lokacije istih tih kontrolnih rutina.
Promjene nisu bile samo vidljive, nego su oblikovale svakodnevnu psihologiju. Naučili smo živjeti u stalnoj pripremi i oprezu, gdje sigurnost više nije stanje, nego proces koji oblikuje naš svakodnevni ritam.
Digitalni nadzor i privatnost
Dok su fizički rituali postali normalni, digitalni prostor doživio je još dublju transformaciju. Patriot Act dao je američkim obavještajnim službama ovlasti koje su do tada bile nezamislive. Masovno praćenje komunikacija, financijskih tokova i elektroničke pošte postalo je legalno, a ubrzo su se slični sustavi primijenili i širom svijeta.
Ove promjene dakle nisu ograničene na SAD. Europa je slijedila slične inicijative, osobito nakon napada u Madridu 2004. i Londonu 2005., dok su teroristički napadi u Bruxellesu 2016. dodatno učvrstili masovni nadzor u zračnim lukama i javnom prijevozu. Biometrijske putovnice, baze podataka s otiscima prstiju i kamere s prepoznavanjem lica postali su nevidljivi sloj svijeta u kojem živimo.
Građani su prihvatili kompromis između slobode i sigurnosti, a privatnost je tako postala tek fluidan koncept. Nekada je nadzor bio iznimka, danas je standard. U tom smislu digitalni su tragovi postali produžetak našeg identiteta i nevidljivi podsjetnik na to da sigurnost zahtijeva stalnu budnost.
Jezik i društveni narativ
Promjene nakon 9/11 nisu se odrazile samo na tijelo i digitalni prostor, nego i na jezik. Sintagma "rat protiv terora" postala je globalna mantra, dok su riječi poput "rizik", "preventivna mjera" i "sumnjiva osoba" oblikovale percepciju stvarnosti. Mediji, vlade i institucije koristili su jezik kao instrument formiranja svijesti, učeći društvo da strah i oprez nisu više iznimka, već ih moramo prihvatiti kao norme.
Jezik inače oduvijek oblikuje percepciju i društvene odnose. Tako su muslimanske i arapske zajednice diljem svijeta osjetile stigmatizaciju, jer se identitet često povezivao s rizikom, stvarajući i nepovjerenje i diskriminaciju. Taj proces nije bio eksplicitan, ali moramo priznati da je trajno promijenio način na koji komuniciramo i kako interpretiramo prijetnju.
Gradovi i arhitektura sjećanja
Urušavanje WTC-a promijenilo je i lice gradova. Obnova Lower Manhattana, uključujući One World Trade Center i memorijalni kompleks, postala je simbol novog urbanog jezika - jezika sigurnosti i sjećanja.
Globalno, obrambena arhitektura postala je standard. Zgrade s neprobojnim staklima, fizičke barijere protiv vozila, nadzorni sustavi - sve to oblikuje javni prostor. Gradovi su izgubili dio spontanosti, a ulice više ne služe samo susretima i slobodi, nego i opasnosti koju stalno sugeriraju. Hodanje kroz takve prostore podsjeća nas neprimjetno da sigurnost i sloboda nisu uvijek u ravnoteži.
Teorije zavjere i kriza povjerenja
Nijedan događaj suvremene povijesti nije proizveo toliko teorija zavjere kao 9/11. Ideje o kontroliranim eksplozijama, prikrivenim planovima vlasti ili dopuštanju napada opstale su i dvadeset i četiri godine nakon toga događaja. Iako službeni izvještaji, poput NIST-ovih analiza, jasno objašnjavaju mehanizme urušavanja, teorije su opstale zbog duboke krize povjerenja.
Nepovjerenje se produbilo kad su nakon napada pokrenuti ratovi u Afganistanu i Iraku, a opravdanja poput postojanja oružja masovnog uništenja nisu bila potvrđena. Teorije zavjere odražavaju sumnju, a sumnja je postala trajna dimenzija života u svijetu nakon 9/11, što ujedno nije samo pitanje interpretacije događaja, nego pitanje povjerenja u civilizaciju i institucije.
Poučna retrospektiva
Dvadeset i četiri godine nakon 11. rujna ostaje pitanje jesmo li naučili što više od sigurnosnih procedura? Tehnički i institucionalno, svijet je spremniji. Društveno, cijena je visoka, jer je sloboda sužena, privatnost reducirana, povjerenje oslabljeno, a jezik straha ukorijenjen.
Pouka stoga leži u svakodnevnim ritualima. Prolazak kroz kontrolne točke, polaganje osobnih predmeta za pregled, čekanje u redovima, praćenje kamera - te sitne navike podsjećaju nas na svijet koji smo prihvatili, odnosno morali prihvatiti. Najveće pak promjene nisu dramatične, nego neprimjetne, i upravo one oblikuju našu civilizaciju.
Zaključno, lekcija 11. rujna nije u zidovima koji su srušeni, nego u onima koje smo podigli naknadno, jer se civilizacija ne mjeri samo barijerama, nego i sposobnošću očuvanja povjerenja dok barijere rastu.
Ako Vam je tekst bio vrijedan ili poticajan,
možete nas podržati neobaveznom donacijom - počastite nas virtualnom kavom ☕
Hvala 🤍
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
• pratite nas na društvenim mrežama •