Što Svjetski dan učitelja i Harveyjev “Smiley Face” imaju zajedničko?
Piše: Karlo Hrženjak |
Društvo |
05. listopad 2025.
Dva čina bez patenta, ali s trajnim učinkom.
Svjetski dan učitelja, koji obilježavamo 5. listopada, i Dan osmijeha, koji se slavi prvog petka u listopadu, osim što su bliski datumom, dijele i sličnu simboliku. (Foto: iStock/Cottonwood Art Festival)
Obrazovanje oblikuje način na koji ljudi razumiju svijet, potiče sposobnost mišljenja i razvija osjećaj za odgovornost prema drugima, a Svjetski dan učitelja, koji se obilježava 5. listopada, podsjetnik je na tu temeljnu ulogu učitelja u društvu. Datum i nije toliko bitan, koliko je bitna ideja i trenutak u kojem se priznaje svakodnevni doprinos onih koji stvaraju budućnost prenošenjem znanja i poticanjem znatiželje.
Ovisno o godini, koji dan kasnije ili ranije, svijet slavi i Dan osmijeha. Obilježava se svakog prvog petka u listopadu, a nastao je iz jednostavne, ali duboke ideje da osmijeh može promijeniti svijet bez ijedne riječi. U toj vremenskoj blizini prepoznaje se i simbolika dva različita, a po poruci vrlo srodna dana, koja podsjećaju na važnost dijeljenja onoga što obogaćuje druge, ne očekujući ništa “ekstravagantno” zauzvrat.
Priča o osmijehu koji je poklonjen svijetu
Tvorac prepoznatljivog “Smiley Facea”, Harvey Ross Ball, američki je grafički dizajner koji je 1963. godine osmislio taj simbol za kampanju osiguravajuće kuće, s ciljem da podigne raspoloženje zaposlenika. Žuta pozadina, jednostavne crne oči, polukružna linija i to je sve. U toj jednostavnosti sažeta je cijela univerzalnost.
Harvey nikada nije zaštitio taj simbol. Nije ga patentirao, nije tražio naknadu i nije očekivao povratnu vrijednost, jer je smatrao da osmijeh pripada svima. Poklonio ga je dakle svijetu kao gestu ljudske bliskosti i dobre volje. Kasnije, točnije 1999. godine, pokrenuo je i World Smile Day, odnosno dan posvećen jednostavnim gestama dobrote i iskrenom ljudskom kontaktu koji se održava svakog prvog petka u listopadu s porukom: učini dobro djelo i nasmiješi nekoga.
Simbol koji je nastao kao dizajnerski zadatak tako je prerastao u globalni znak ljudskosti i postao podsjetnik da vrijednost ne leži u vlasništvu, već u dijeljenju. Upravo tu simboliku moguće je povezati s ulogom učitelja.
Uloga učitelja u suvremenom društvu
Kao što smo već nekoliko puta pisali, učitelji su temeljni graditelji društva, a njihov rad nije ograničen nastavnim planom, niti završava zvonom na kraju sata. Oni potiču promišljanje, razvijaju sposobnost argumentacije, uče kako postavljati pitanja i tražiti odgovore. U svijetu u kojem informacije postaju dostupne u sekundi, učitelji su oni koji pomažu razlikovati bitno od nebitnog i ujedno usmjeravati implementiranje tih filtriranih informacija u praktičnost svakodnevice.
Učitelj je stoga, uz neizostavnost “izvorišta” znanja, vodič kroz kaos informacija koji stvara okruženje u kojem učenik razvija samopouzdanje, odgovornost i osjećaj za suradnju. Njegov rad često ostaje nevidljiv, ali njegov učinak ostaje trajan, jer u svakom učeniku koji razmišlja, preispituje i djeluje, postoji trag nekog učitelja koji je vjerovao u njega prije svih drugih.
“Smiley Face” i učiteljstvo
Na prvi pogled, “Smiley Face” i učiteljski poziv nemaju mnogo zajedničkog. No ako se pogleda dublje, oba nose istu poruku - vrijednost se množi kad se dijeli.
Harvey Ball je svijetu poklonio simbol koji je postao univerzalni znak ohrabrenja. Učitelji upravo svakodnevno čine približno isto, samo što njihov osmijeh ima doradu u obliku znanja, razumijevanja i povjerenja. Oni također daruju ono što se ne može kupiti ni izmjeriti, a to je vjera da svatko može napredovati i rasti.
Osmijeh je dakle most između ljudi, a učitelj je most između onoga što jesmo i onoga što možemo postati. Tako i jedan i drugi povezuju, a ne dijele, te stvaraju prostor u kojem se rađa nešto novo.
Suvremeni izazovi učiteljskog poziva
Učiteljstvo danas podrazumijeva mnogo više od prenošenja znanja. Učionica je postala mjesto gdje se susreću različite kulture, očekivanja i načini razmišljanja, a uz to, rastu i pritisci kroz administrativne, društvene i tehnološke nadogradnje. Sustavi se mijenjaju, reforme dolaze i prolaze, a učitelj i dalje ostaje u središtu.
Unatoč svemu, mnogi nastavljaju s istim žarom, jer su svjesni da obrazovanje nije mehanički proces nego oblik stvaranja smisla. Učitelj ostaje onaj koji uči druge kako učiti, čime se samo potvrđuje da je riječ o jednoj od rijetkih profesija koja ne gubi važnost ni kad se sve drugo promijeni. Upravo oni koji ostaju u tom pozivu, ostaju zbog dosljednosti i uvjerenja da znanje ima vrijednost samo ako se dijeli. I baš ta jednostavna, gotovo “harveyballovska” ideja, čini učiteljstvo jednom od najhumanijih profesija.
Učitelji kao arhitekti sutrašnjice
Svjetski dan učitelja prilika je da se razmisli o snazi djelovanja. Svaki učitelj, svaka gesta razumijevanja i svaka riječ ohrabrenja stvaraju temelje budućnosti, što ujedno oblikuje svijet kroz ljude, a ne kroz institucije.
Učitelji su dakle arhitekti sutrašnjice. Ipak, ne grade zidove, nego otvaraju prozore kroz koje učenici mogu vidjeti svijet iz nove perspektive i pokazuju da je znanje vrijedno samo ako vodi prema slobodi mišljenja i odgovornosti. Oni ne traži priznanje, ali im ga društvo duguje. I nije to zbog statusa, nego zbog zahvalnosti za ono što neprestano daju - vjeru u mogućnost promjene.
Osmijeh i znanje darovi su zajednici
Stoga, kao što je Harvey Ross Ball svijetu poklonio osmijeh, učitelji svakoga dana daruju znanje. I jedno i drugo činovi su bez jamstva da će im se nešto vratiti, ali i s vjerom da će negdje, nekada, netko od toga imati korist. U tome se i krije suštinska poveznica između Dana osmijeha i Svjetskog dana učitelja. Oba datuma nas podsjećaju da vrijednost ljudskog djelovanja leži u nesebičnosti. Osmijeh i znanje, svaki na svoj način, grade društvo koje se temelji na povjerenju, razumijevanju i primjerenoj empatiji.
Svjetski dan učitelja dakle nije dan kada se broje reforme ni rezultati, već govorimo o danu kada se podsjećamo da je svaka promjena, svaka nada i svaka civilizacija počela s jednom osobom koja je drugoj rekla: “Ti to možeš.” U tome i jest sva veličanstvenost njihova poziva. U vjeri da smisao postoji, čak i kad se ne vidi odmah, te u uvjerenju da je svaka riječ, svaki pogled, svaki trenutak pred pločom, jedan novi početak.
I dok društvo traži uspjehe u brojkama, učitelji i dalje mjere uspjeh u osmijesima. I u tome zapravo leži sva simbolika ovoga teksta, ali još bitnije, i temelj ljudskog napretka.
Ako Vam je tekst bio vrijedan ili poticajan,
možete nas podržati neobaveznom donacijom - počastite nas virtualnom kavom ☕
Hvala 🤍
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
• pratite nas na društvenim mrežama •