
Preč. Antun Hoblaj, duhovni arhitekt zajednice - oproštaj i kruna služenja uz Zlatnu misu u Prelogu i Štrukovcu
U Prelogu i Štrukovcu, pred zajednicom kojoj je posvetio pola stoljeća, prečasni Antun Hoblaj proslavio je Zlatnu misu - dirljiv i dostojanstven trenutak zahvalnosti za dugogodišnje svećeničko služenje. Njegova životna i duhovna prisutnost utkana je u svaki kutak župe, u obnovljene crkve, u duhovne susrete i tihe razgovore s ljudima. Ovo nije samo proslava njegove osobe, nego i svjedočanstvo trajne ljubavi i služenja koje se ne završava oproštajem, već nastavlja kroz život zajednice i sve koje je dotaknuo svojom vjerom i blizinom.

Zašto ostanak u Hrvatskoj nekada nije lak, ali vrijedi borbe? - zemlja u kojoj “ostati ili otići” nije laka odluka
U zemlji gdje “ostati ili otići” više nije samo pitanje, već svakodnevna borba sa stvarnošću, ostaje i ona tiha treća mogućnost - pronaći razlog zbog kojeg vrijedi ostati. Ne zbog navike, ne iz prkosa, nego zbog vjere da ovdje još uvijek može biti bolje.

Tko će nas liječiti? - i kako smo se doveli u situaciju da si to pitanje moramo postavljati
Nedostaje nam gotovo 500 liječnika primarne skrbi, ali pitanje je kako smo si dopustili da se to dogodi? Ne traže se krivci, nego odgovornost. I odgovor na pitanje koje se više ne može i ne smije odgađati.

Kako je “pero” izgubilo obraz - svrha medija u modernom društvu kroz fiktivnu dramaturgiju
Što se dogodi kad novinar postane glumac, naslov preraste u paniku, a istina ostane neobjavljena? Seciranje medijskog ludila - od morskog psa, preko bazuka na koncertima, do kolektivne drame bez pokrića. Odmjereno o tome kako bi takvo novinarstvo izgledalo u doba Domovinskog rata i zašto je povratak odgovornosti jedini izlaz iz info-kaosa koji sve više podsjeća na fiktivnu sapunicu, a sve manje na javnu službu. Ako vas je ikad zanimalo gdje je nestala istina - možda je pronađete tu, među ovim redovima.
Kad priroda zaurla, a nebo plane - jesmo li spremni snositi posljedice klimatskih promjena koje smo sami prouzročili?
Kad se oluje poput onih koje smo nedavno proživjeli sve češće događaju, a koje su nam i u najavi - je li to samo loša sreća ili posljedica nečeg mnogo većeg? Pokušaj jasnog i promišljenog odgovora na pitanje koje više ne možemo i ne smijemo ignorirati.

“...demokracija nije za idiote” - dok Trump vodi, a Bliski istok plaća, gospodin Mladen jedini je u pravu
Iran, Izrael, Amerika - isti akteri, isti scenarij, ista manipulacija. Povratak Trumpa, europska šutnja i demokracija kao iluzija slobode. Jesmo li doista civilizacija dostojna odlučivanja? Ili je gospodin Mladen bio u pravu?

Od paštete do prosecca - je li hrvatski turizam preskup ili samo loše računamo?
U vremenu kada se ljeto sve češće doživljava kao privilegij, a ne kao pravo, hrvatski turizam postaje tema žustre rasprave. Ljeto na Jadranu - san ili sve češće luksuz? Tko stvarno diže cijene, gdje još uvijek ima mjesta za normalan odmor i zašto možda problem nije samo u ponudi, nego i u našim očekivanjima. Je li Hrvatska stvarno postala preskupa, ili su možda samo naša očekivanja postala nerealna?

Gdje je nestao status prosvjetara? - kraj školske godine i početak pitanja koje više ne smijemo prešućivati
Zadnje zvono školske godine ne označava samo kraj. Označava i tiho pitanje koje ostaje visjeti u učionicama: jesmo li kao društvo pali na ispitu poštovanja prema onima koji uče našu djecu, koji oblikuju društvo i bez kojih nemamo ni viziju, ni misiju? Kolumna koja bez senzacije, ali s jasnoćom i dubinom, postavlja ogledalo - roditeljima, prosvjetarima, sustavu i na kraju svima nama.

Kada školski hodnici utihnu - glasovi koje nismo smjeli zanemariti
Danas su roditelji u Grazu poslali djecu u školu. I nisu ih svi dočekali. Ova kolumna nije o napadu, već o tišini koja je uslijedila. O šutnji koja ubija više od ijedne eksplozije. O beogradskim i zagrebačkim tragedijama, o lažnim bombama i stvarnim ranama. I o tome kako, unatoč svemu, još uvijek možemo birati - ne biti ravnodušni. Jer kad djeca više ne mogu gledati odrasle u oči, znamo da je vrijeme za povratak sebi.

Papa Lav XIV.: Novi pastir na tragu velikih prethodnika ili tek simbol prijelaznog vremena?
Dok svijet ponovno uranja u političke podjele i glasne vođe, Crkva je izabrala papu koji šuti - ali čuje. Lav XIV. započinje svoj pontifikat bez velikih riječi, ali s dubokom duhovnom porukom. Je li pred nama nova tiha snaga Crkve, na tragu svetog Ivana Pavla II. i pape Franje? U vremenu nestabilnosti, možda upravo tišina ima najviše toga za reći.