Thompson na Hipodromu - povratak koji ruši rekorde i ispisuje povijest

Kolumnist Piše: Karlo Hrženjak   |   Kultura   |   04. srpanj 2025.

U duhu slobode izražavanja i glazbene vrijednosti koja prelazi granice polemike, te s poštovanjem prema činjenicama, a ne predrasudama.

Marko Perković Thompson na Hipodromu u rekordnom izdanju

Rekordni koncert Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu (Foto: Marko Perković Thompson/Facebook)

Ima trenutaka u povijesti kada se umjetnost ne promatra samo kroz note i stihove, već kroz prizmu narodne emocije, kada pjesma nije samo refren, nego je sjećanje, a posljedično onda ni koncert nije samo događaj, već povijesna točka. Takav trenutak čeka nas ove subote, 5. srpnja 2025. na zagrebačkom Hipodromu. Više od pola milijuna ljudi očekuje se na povratničkom koncertu Marka Perkovića Thompsona, glazbenika koji već trideset godina polarizira, inspirira i nadasve traje.

 

Glazba koja preživljava desetljeća

Thompson je glas generacija koje su odrastale uz pjesme “Bojna Čavoglave”, “Lijepa li si”, “Prijatelji”, “Geni kameni” i brojne druge koje su se uvukle u DNK hrvatskog identiteta. Njegov opus odražava ratnu, poratnu i suvremenu realnost s jasnim korijenima u domoljublju, katoličkoj vjeri i ljubavi prema obitelji.

Bez obzira na to koliko netko prihvaćao ili ne prihvaćao njegov umjetnički izričaj, teško je osporiti njegov utjecaj na kolektivnu memoriju hrvatskog naroda. I još važnije - sposobnost da premosti granice između generacija, regija i svjetonazora.

 

Povratak na veliku scenu

Nakon godina neizvjesnosti, zabrana, pokušaja marginalizacije i to ne samo od strane pojedinaca, već i institucija, Thompson se vraća na scenu s koncertom koji ne nosi samo glazbenu vrijednost, nego i simboličku snagu.

Policijske procjene govore o više od pola milijuna posjetitelja, a grad Zagreb već od danas uvodi posebne prometne režime. Angažirano je nekoliko tisuća redara i policijskih snaga, stotine pripadnika hitnih i sigurnosnih službi, a posebno su uspostavljeni i punktovi pomoći i centri za informiranje.

Rijetko kada je jedan koncert izazvao toliku logističku operaciju, ali još rjeđe se događa da jedan izvođač nosi toliku simboliku u sebi i to nakon što je, u ne tako davnoj prošlosti, doslovno bio stjeran u kut javnog prostora.

 

Protiv vjetrenjača i natrag

Postoje istine koje su nezgodne za reći, ali potrebne. Thompson je kroz godine bio meta kritika, osuda, pa i zabrana - i to s obje strane ideološkog spektra. Nerijetko se preispitivao njegov glazbeni izraz, simbolika korištena u pjesmama, a ponekad i sami nastupi. Bilo je i grešaka, nespretnih momenata, pa i izjava koje su izazivale kontroverze. No još češće je do izražaja dolazilo ono drugo - pokušaj da se jednom glazbeniku oduzme pravo na izražavanje zbog teme koju bira i publike koja ga voli.

Zanemariti kontekst njegovih pjesama znači zaboraviti što se dogodilo između 1991. i 1995., a zanemariti publiku znači negirati stotine tisuća ljudi koji ne dolaze na koncerte zbog provokacije, već zbog pripadnosti, zahvalnosti i emocionalne povezanosti.

Tko se boji pjesme?

Dok se društvene mreže pune komentarima, a određeni portali, bilo otvoreno ili prikriveno, dovode u pitanje opravdanost održavanja ovakvog koncerta, postavlja se jednostavno pitanje: Zašto toliki strah od jedne pjesme? Od jednog koncerta? Od jednog glasa?

Naravno, nikome se ne može i ne treba sviđati svaki izvođač. Glazba je stvar ukusa, a i vrijednosni sudovi su dio demokracije. No kada ti sudovi prelaze granicu ukusa i pokušavaju biti cenzura, problem više nije glazbeni, nego postaje civilizacijski.

Jer Thompson ne poziva na mržnju, on poziva na ponos, a njegova publika ne dolazi provocirati, nego dolazi pjevati.

 

Hrvatski radio 2 - glas razuma

U tom kontekstu vrijedi posebno istaknuti Hrvatski radio 2, koji je pokazao što znači biti javni servis, odnosno servis građana. Od 4. do 6. srpnja, kroz detaljna izvješća i terenska javljanja, pokrivat će ne samo koncert, već i sve prateće informacije važne za građane: promet, sigurnost, prilazne točke. I to je njihov posao - informirati, a ne suditi.

Zanimljivo, i ta je odluka naišla na kritike dijela medijskog prostora, jer je očito lakše ismijavati nego razumjeti. Lakše je prezirati nego prihvatiti da postoji i druga strana Hrvatske koja je možda tiha, ali je većinska i ponosna.

 

Sport, emocije i pjesma

Ne smijemo zaboraviti ni trenutke kada je Thompsonova glazba bila - i još je, vjerojatno će i ostati - sastavni dio slavlja hrvatskih sportaša. Nogomet, rukomet, vaterpolo…, svi su oni imali svoje “soundtrackove”, a među njima je često dominirao upravo njegov glas. Najsvježiji primjer je rukometna reprezentacija i pjesma “Ako ne znaš šta je bilo”. Emotivna, snažna, jednostavna, a opet duboka i s iniciranjem osjećaja pripadnosti.

I nije to slučajnost, jer Thompson oduvijek zna uhvatiti ono neuhvatljivo - trenutak ponosa koji se ne da objasniti, samo otpjevati.

Više od koncerta

Koncert 5. srpnja nije samo glazbeni spektakl, nego društveni fenomen. Održava se unatoč, a možda baš i zbog toga što se godinama pokušavalo suzbiti ono što Thompson predstavlja - vjeru, domoljublje, tradiciju. Nije savršen, ali nije ni narod, a upravo u toj nesavršenosti krije se snaga i istina.

Mora biti jasno da Thompson, vrlo vjerojatno kao i većina glazbenika,  ne traži da ga svi vole. Traži samo pravo da postoji i da pjeva, a to pravo nitko mu ne može oduzeti, jer iza njega oduvijek ne stoji samo bend, nego i narod.

Neka ova kompozicija bude tek dio tog glasa. Jer dok je pjesme, dok je radija koji će je prenositi, dok je naroda koji je želi slušati, biti će i temelja zdravog društva. Glasovi s kojima se ne slažemo neka ostanu rađe “šutnja”, a ovaj koncert neka bude ono što u suštini i jest - okupljanje ljudi oko glazbe koja im nešto znači.

Jer nekima će ovaj koncert kao i Thompsonova glazba općenito, značiti puno, nekima ništa i to je sasvim u redu. Važno je da u svemu ostane prostor za poštovanje, jer kad nestane buke, ostaje ono što vrijedi. A vrijednost se uvijek prepoznaje tiho i bez prisile - baš kao “Lijepa li si”, ovisno o perspektivi, u rani/kasni sat.

Ako Vam je tekst bio vrijedan ili poticajan,
možete nas podržati neobaveznom donacijom - počastite nas virtualnom kavom ☕

coff.ee/kolumnist

Hvala 🤍

Otvoreni smo za svaku riječ – bila ona podrška, kritika, pitanje ili pohvala: info@kolumnist.net

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

• pratite nas na društvenim mrežama •

kolumnist

Kolumnist je slobodoumni, neovisni novinarski portal posvećen analizama, komentarima i pričama koje oblikuju svijet koji poznajemo.

Naša misija je:

“Slobodoumni neovisni glas o situacijama koje ostavljaju trag na svijet koji znamo.”

U vremenu brzih vijesti, mi zastajemo. Pišemo s namjerom, biramo s razumom i dijelimo s vjerom da riječ još uvijek ima moć.

Neovisni smo.

Ne pratimo klikove.

Ne radimo reklame za politiku.

Pišemo jer želimo stvarati trag, a ne buku.

https://kolumnist.net
Previous
Previous

Kako je “pero” izgubilo obraz - svrha medija u modernom društvu kroz fiktivnu dramaturgiju

Next
Next

Ivan Rakitić i simfonija iz sjene: od Basela, kroz penale u Rusiji do zadnjeg dodira u Hajduku - zastor je spušten, ali utjecaj ostaje