Početak nove nastavne i pedagoške godine: uvijek prikladno isticanje “kičme” društva i modularni izazov(i)

Postavljanje vrijednosnih temelja u gledanju na one koji oblikuju zajednicu.
Početak rujna u Hrvatskoj nosi posebnu energiju, jer škole, kao i vrtići, nanovo oživljavaju pokretom, smijehom i razgovorom. Iako u vrtićima ne postoji onaj “svečani” ton zvona i rasporeda sati koji karakterizira škole, i oni započinju novu pedagošku godinu u kojoj se oblikuju prve navike, društvene vještine i radoznalost.
Rasporedi su ispisani, klupe su ispunjene, police s igračkama i materijalima spremne su za nove izazove i iskustva, a odgojno-obrazovni proces ulazi u novu fazu kontinuiranog oblikovanja mladih generacija. Predjesenski period je stoga idealno vrijeme da se podsjetimo kako odgoj i obrazovanje nisu puko prenošenje činjenica, nego proces oblikovanja karaktera društva, njegovih vrijednosti i otpornosti generacija koje dolaze.
U srcu ovog procesa stoje oni koji često ostaju nevidljivi, a na njima počiva cijela društvena struktura - prosvjetni radnici. Oni nisu samo predavači gradiva ili čuvari reda; oni su odgajatelji, mentori i vodiči, osiguravajući da svaka generacija dobije temelje potrebne za život u kompleksnosti današnjice. Njihova uloga proteže se od jaslica i vrtića, preko osnovnih i srednjih škola, pa sve do fakulteta i stručnih obrazovnih programa.
Ova kompozicija posvećena je upravo tim ljudima: odgajateljima, učiteljima, nastavnicima, profesorima, ravnateljima, logopedima, sociolozima, pedagozima i svima ostalima koji čine tkivo obrazovnog sustava, a koji će za ostatak teksta zbirno biti nazvani “učitelji”. Nekada neupitni stupovi zajednice, a danas često meta neutemeljene sumnje, kritike ili nepoštovanja. Zato je početak tovrsne nove godine pravo vrijeme da im se vrati mjesto koje im pripada - ne kao dekoru sustava, nego kao vodičima i odgojno-obrazovnom kompasu društva.
“Kičma” društva
Odgoj i obrazovanje predstavljaju srž svake stabilne zajednice, a učitelji čine osovinu koja drži društvo uravnoteženim i snažnim. Njihova prisutnost od najranijih dana, u jaslicama i vrtiću, pa sve do završnih godina srednje škole i fakulteta, oblikuje intelekt, moral i emocionalnu otpornost djece.
Ipak, njihov trud često ostaje neprimijećen. Tek kada sustav zapne ili rezultati pokažu slabije postignuće, društvo se prisjeti njihove važnosti. Prava pak snaga odgoja i obrazovanja nije u privremenom uvažavanju, nego u svakodnevnoj prisutnosti i poštovanju njihove stručnosti.
Učitelji dakle nisu i ne smiju biti smatrani samo prenositeljima činjenica. Oni su psiholozi, pedagozi, mentori, moderatori sukoba i primjeri ponašanja. Prvi prepoznaju poteškoće, potiču talente i osiguravaju da svaki učenik osjeti svoju vrijednost. Bez njih sustav gubi kontinuitet, a društvo automatski svoj moralni okvir.
Koloplet roditelj-učitelj-učenik i uloga države
Odgoj i obrazovanje uvijek su rezultat složenog kolopleta odnosa. Učitelji koji ne pristupaju svom pozivu predano ili zanemaruju odgovornosti - narušavaju sustav. Jednako tako, roditelji koji ne prepoznaju vrijednost onih koji oblikuju njihovu djecu, kao i djeca koja ne uče poštovati autoritet, doprinose slabijoj kvaliteti odgoja i obrazovanja.
S druge strane, postoje učitelji koji svoj poziv obavljaju predano, roditelji koji im priznaju stručnost i trud, te djeca koja ih poštuju i slijede njihove smjernice. Kada svi u ovom lancu - obitelj, učitelji i učenici - dijele istu težnju, pravi smisao odgoja i obrazovanja postaje vidljiv i ostvariv. Takav sklad olakšava svakom akteru, od jaslica do fakultetskih predavaonica, da djeluje u punoj snazi i usmjerenosti.
No uspjeh obrazovnog procesa ne ovisi samo o obiteljima i pojedinačnim učiteljima. Država, Ministarstvo i sve ostale uključene institucije imaju ključnu ulogu u stvaranju uvjeta koji omogućuju zdravu i poticajnu obrazovnu okolinu. Prosvjedi i zahtjevi učitelja u prošloj školskoj godini ukazali su na nedostatke sustavne podrške, podsjećajući nas da poštovanje statusa i radnih uvjeta prosvjetnih radnika ne smije biti gledano kao puka formalnost, nego mora biti shvaćeno kao temelj stabilnog društva. Tek kada svi u tom lancu prepoznaju i podržavaju ulogu učitelja, odgoj i obrazovanje dobivaju snagu istinskog oblikovanja budućnosti.
Početak godine kao trenutak refleksije i zajedništva
Nova nastavna i pedagoška godina uvijek nosi simboliku povratka, ali i priliku za zajedničko promišljanje o ulozi odgoja i obrazovanja. Djeca dolaze s osjećajem radoznalosti, uzbuđenja, ali i neizvjesnosti; roditelji donose očekivanja i brige, pitajući se hoće li sustav pružiti svu potrebnu podršku; a učitelji dolaze s osjećajem odgovornosti koji izgleda rijetko tko u potpunosti razumije.
Njihov rad ne završava krajem radnog vremena - on se proteže kroz svaki susret, svaku interakciju i svaki trenutak u kojem djeca oblikuju svoje znanje, stavove i karakter. Stoga početak godine pruža idealnu priliku da svi u lancu prepoznaju svoju ulogu i podrže jedni druge. Kad roditelji cijene učitelje, djeca ih poštuju; kada pak djeca poštuju učitelje, sustav postaje skladniji i učinkovitiji. Taj sklad omogućuje da obrazovanje postane više od prijenosa informacija. Omogućuje da taj esencijalni sustav postane osnova za oblikovanje zajednice, vrijednosti i budućih građana.
Modularna nastava: inovacija i potencijal ili samo nedefinirani izazov
Od školske godine 2025./2026. u hrvatske strukovne škole uvodi se modularna nastava, gdje se gradivo organizira u module - zaokružene cjeline s jasno definiranim ishodima učenja. Modul može trajati nekoliko tjedana, mjeseci ili čitavo polugodište, a završava ocjenjivanjem koje dokumentira postignute kompetencije učenika.
Prednosti modularne nastave, bar teoretski, očituju se u nekoliko dimenzija: učenici se mogu fokusirati na jednu temu, bolje je usvajaju i dobivaju osjećaj postignuća. Učitelji bi u tom konceptu trebali dobiti prostor za kreativno planiranje, projektno učenje i povezivanje različitih predmeta, a sami pak sustav ocjenjivanja postao bi pregledniji, čime bi i napredak učenika bio jasniji i vidljiviji.
Istovremeno, ta modularna nastava definitivno donosi i izazove. Intenzitet rada u modulu može biti prevelik za učenike kojima je potrebno više vremena, a završetak modula ograničava mogućnost naknadne korekcije. Učitelji se tako automatski suočavaju s većim zahtjevima u planiranju i organizaciji, a škole s potrebom prilagodbe prostora, laboratorija, opreme i dodatnih eksperimenata.
Modularna nastava u praksi: od teorije do laboratorija
Prava vrijednost modularne nastave dolazi tek kada sustav razmotri sve praktične implikacije. Nastava iz STEM predmeta često zahtijeva posebne laboratorije, eksperimentalne setove i praktične aktivnosti, a sami modularni koncept ne može biti smatran usputnom administrativnom promjenom - on treba pružiti praktične alate učiteljima i učenicima kako bi obrazovanje postalo iskustveno, dinamično i prilagođeno stvarnim kompetencijama koje učenici trebaju razviti.
Dakle, bez sustavne podrške, dodatne edukacije i odgovarajućih resursa, modularna nastava može postati formalna promjena koja više opterećuje nego unapređuje proces učenja, a svi smo svjesni da uspjeh reforme uvijek ovisi o snazi, statusu i poštovanju onih koji je provode. Modularna nastava stoga može biti sjajan alat, ali samo ako sustav prepozna učitelje kao ključne nositelje inovacije i obrazovnog uspjeha, te skladno tome prilagodi okolinu za primjerenu implementaciju.
Vrijeme za iskrenu podršku
Reforme dakle vrijede onoliko koliko se i kako provedu u učionici ili vrtiću, a provedbu nose učitelji. Bez njihove stručnosti i motivacije nijedna promjena ne može zaživjeti i po defaultu imati očekivanja da, kao u ovom primjeru modularna nastava, donese rezultate, a istodobno učitelje tretira kao potrošne kotačiće. To nikako nije i ne smije biti realno. Svaka reforma zahtijeva promjenu odnosa prema onima koji je provode, jer oni nisu samo izvršitelji odluka nego ključni graditelji uspjeha.
Početak nastavne i pedagoške godine pruža trenutak da društvo prepozna da osovina odgoja i obrazovanja ne može ostati savijena pod teretom potcijenjenog rada, niskih primanja i stalnih promjena uvedenih bez potpore i pripreme. Bez učitelja, od jaslica do fakultetskih predavaonica, sustav ostaje ranjiv, a buduće generacije ne dobivaju snagu, stabilnost i inspiraciju koju zaslužuju.
Nova godina, nova prilika
Ova kompozicija ne teži senzacionalizmu. Njezina svrha je potaknuti razmišljanje, poštovanje i stvarnu podršku, jer snaga društva ne leži u infrastrukturnim zdanjima ili u promjenjivim politikama, nego u ljudima koji svakodnevno stoje pred djecom i prenose im znanje, vrijednosti i iskustva.
Modularna nastava donosi i potencijal i izazove, ali jedno je neupitno: bez učitelja, bez njihove profesionalne snage i primjerenog statusa, svaki modul ostaje samo teorijski koncept. I nije riječ o samoj implementaciji modularnog sustava. Svaki novi “modul” može biti simbol inovacije ili reforme koji će se ubuduće uvoditi, a ujedno i simbol prostora i resursa stavljenih na raspolaganje kao podrška implementaciji. Ovu godinu stoga ne trebamo već unaprijed označiti i pamtiti po reformama kao nečemu konceptualno predodređenom, već po odluci da učitelje napokon, u svemu tome i u duhu razumijevanja, tretiramo onako kako zaslužuju - kao istinsku “kičmu” društva.
Kada im se pruži prostor, poštovanje i podrška, društvo jača i postaje otpornije, a odgoj i obrazovanje postaju stvarni instrumenti oblikovanja generacija koje znaju, osjećaju i djeluju ispravno. Na taj način društvo istinski odgovara na poruke koju pjesme, simboli i kolektivno iskustvo odavno nagovještavaju: djeci treba dati prostor da rastu, a učiteljima prostor da ih vode.
U svakom slučaju, neka novi početak bude sretan, ispunjen i inspirativan za sve dionike odgojno-obrazovnog procesa.
Ako Vam je tekst bio vrijedan ili poticajan,
možete nas podržati neobaveznom donacijom - počastite nas virtualnom kavom ☕
Hvala 🤍
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
• pratite nas na društvenim mrežama •