Od paštete do prosecca - je li hrvatski turizam preskup ili samo loše računamo?

Piše: Karlo Hrženjak   |   Društvo   |   15. lipanj 2025.

Jesmo li stvarno postali destinacija za bogate, ili nas samo boli kad nismo baš na špici?

Croatia Full of life (Foto: Croatia Full of life/Facebook)

Svi to znamo, i ne treba glumiti skromnost: hrvatski Jadran jedan je od najljepših komadića planeta na kojem se može provesti godišnji odmor. Tko je jednom proveo ljeto negdje između kamenih kala, mirisa roštilja i bora, uz more koje nije samo toplo, nego i pristojno, zna da se to teško zaboravlja. Tko je, pak, usporedio taj doživljaj s popularnim odredištima, zna i više - zna da Hrvatska ima ono nešto što ne stane u brošuru: osjećaj da ste tu gdje treba, čak i kad ste samo na obali ispred kamp-kućice.

Ali upravo zato, ta ljepota dolazi s jednom neugodnom posljedicom - postajemo skupi. Ili barem tako tvrde gosti iz cijelog svijeta, koji sve češće od Hrvatske očekuju razglednicu, ali ne i račun. A i domaći čovjek - taj čuveni radišni pripadnik srednje klase - sve češće ne pita gdje će, nego može li uopće.

I tu počinje jedna rasprava koja nije jednostavna. Jesmo li stvarno postali destinacija samo za bogate? Ili smo se, možda, malo razmazili svi skupa? Jesmo li žrtve pohlepe turističke ponude, ili jednostavno još nismo naučili birati pametno i planirati s razumom? Možda je vrijeme da, prije nego što dignemo ruke od ljeta - spustimo očekivanja i otvorimo oči. Jer Hrvatska je i dalje “full of life”, samo možda više nije “full of last-minute luksuza za svaki džep”.

More snova, cijene iz bajke (one s porezom na bajku)

Prije nego što se udubimo u egzistencijalna pitanja hrvatskog turizma - tko, što, koliko i zašto - naglasimo još jednom i priznajmo nešto svi zajedno, pošteno i otvoreno: Hrvatska je jedan od najljepših dijelova svijeta za odmor. Da, toliko. Oni koji su pohodili obale Španjolske, otoke Grčke, palme Egipta, bezuvjetne all-inclusive resorte Turske ili boemske plaže Maroka, znaju da, unatoč svemu, Jadran ima ono nešto. Ono čisto more koje miriše na bor i djetinjstvo, one uvale koje ne treba “filtrom”, one riblje večere koje zvuče kao naslov pjesme Olivera Dragojevića.

No onda dođe račun. Za kavu. I za fritule. I za ležaljku. I za apartman. I tad počne priča - jesmo li stvarno preskupi?

Jer mogućnosti još uvijek ima. Postoje destinacije za svaki džep, samo ih treba pronaći. Možda sljedeće godine rezervirati ranije. Možda promijeniti termin - naravno, ako posao i obitelj to dopuštaju. Možda iskoristiti neku od desetina online ponuda i popusta koje su nam sada na dohvat ruke. Jer nije nužno da vas Jadran mora ošamariti i cijenom - osim ako sami inzistirate na prvoj klupi do mora u srcu kolovoza.

Turizam za bogate ili samo mi nismo više siromašni kao prije, pa želimo luksuz po cijeni hostela?

Ovo ljeto, kao i svako prethodno, a pogotovo otkada je društvenih mreža, domaći, britanski, skandinavski, njemački, austrijski i ini tabloidi napunili su naslovnice optužbama na račun Hrvatske: “pljačka za pintu”, “tri kugle sladoleda skuplje nego soba u Oslu”, “sunce, more i šok na računu”. Uz to, i mi domaći, više ne idemo “na more”, već “u trgovinu prije mora”, a onda s punim gepekom i polupraznim novčanikom, tražeći nekretninu ispod 90 eura po noći kao da je Sveti Gral.

Ali je li sve baš tako crno?

I da i ne. Hrvatska jest skuplja nego što je bila prije deset godina, ali i dalje nije skuplja od destinacija slične kvalitete - naprotiv. Po istraživanjima koje turisti sami provode (TripAdvisor, Booking, i da, TikTok), Hrvatska je često cijenjena kao “best value for money” - ali samo ako znaš gdje tražiti.

Jer Dubrovnik u kolovozu i mali otočić bez imena u lipnju nisu isto. Kava na Stradunu i kava u Smokvici imaju isti okus kave, ali ne i cijenu. Problem nastaje kad svi želimo istu Instagram razglednicu, a onda se šokiramo što smo je preplatili.

Prepohlepni ili pametno tržišno nastrojeni?

Je li naš turizam pohlepan? Nekad, moramo biti iskreni - jest. Neće se baš svugdje osjetiti domaćinski duh, a cijene koje nemaju uporište u kvaliteti znaju izazvati nelagodu i to ne samo kod turista, već i kod domaćih gostiju. Primjeri su poznati: pizza od 22 eura koja izgleda kao podgrijana ciabatta iz benzinske postaje, ili ležaljka koja košta više od leđa na njoj.

Ne možemo ni zatvoriti oči pred činjenicom da su visoke cijene, u velikom dijelu, rezultat jedne proste realnosti: potražnja je veća nego ikad. Gužve na autocestama nisu samo plod zastarjelog sustava naplate cestarina i mehanizacije za niskogradnju na vrhuncu sezone - one su pokazatelj da smo magnet. Hrvatska privlači - i domaće i strane. I onda, kad potražnja skače, logično je da će netko iskoristiti priliku. Tržišna logika, rekli bi neki. Prilika za ekstra zaradu, rekli bi drugi.

Ali tu se krije šira istina. Turizam je postao glavna gospodarska grana. I kada imaš nešto što drugi žele, tržišna logika je da to valoriziraš. Svaka sezona donosi nove rekorde, pa ni ponuda ne želi ostati bez kolača.

Ipak, granica između poduzetništva i bezobrazluka je tanka kao dno čaše bijelog vina koje košta 12 eura. A mi smo ju, priznali ili ne, ponekad prešli. Jer logika valoriziranja postaje problematična kad pojedini ponuđači odluče visoku cijenu naplatiti za nisku kvalitetu. Kad ne kvalitetu prodaju kao luksuz. Sve dok turisti to plaćaju, sve dok sve funkcionira po principu “doći će netko drugi”, takvi će “igrači” bacati crnu mrlju na cijeli sektor. To nisu iznimke koje potvrđuju pravilo - to su primjeri koji moraju prestati definirati percepciju hrvatskog turizma.

I zato - moramo naučiti razlikovati. Ima onih koji nude pravu vrijednost za svoj novac. Koji kvalitetu naplate pošteno, a ponekad čak i ispod cijene. Takve moramo isticati, podržavati, dizati u nebesa. A mediji - da, mediji bi napokon trebali prestati promovirati loše primjere zbog klikova i senzacije. Jedna crna lista godišnje - i dosta. Jer i loša reklama je reklama.

Turizam na blagajnama - simptom cijena ili našeg mindseta?

Zanimljiv fenomen: “turizam na blagajnama” - odlazak na odmor s frižider torbama i jednokratnim vrećicama umjesto koktela i kanapea. Nekad smo se takvima podsmjehivali, a danas mnogi od nas prakticiraju isto - i nema ničega lošega u tome. Samo realnost.

Pitanje je, međutim - je li taj fenomen proizvod visokih cijena, jesmo li postali pametniji i racionalniji ili je problem u tome što smo svi na istom mjestu, u isto vrijeme, s istim planom? Jer, realno, postoje lokacije gdje kava i dalje košta 1,50 €, gdje se večera za dvoje nađe za 30-ak eura, a more je još uvijek kristalno čisto i plaža nije popločana ručnicima kao Zrinjevac dekicama u proljeće.

I to ne jedna takva lokacija, više njih. Ali one nisu “na špici”. Nisu “taggable”. Možda nisu u centru Splita, Hvara ili Rovinja, ali su stvarne. Problem je što svi želimo biti dio gužve, dio slike, dio priče - pa onda i plaćamo priču, ne sadržaj. I tako se vrtimo u krug: žalimo se na cijene, ali biramo najskuplje moguće lokacije. Ne gledamo jelovnik, gledamo view. Ne pitamo za cijenu suncobrana, pitamo ima li Wi-Fi.

Možda bismo, umjesto da se žalimo na cijene, mogli početi istraživati. Mijenjati navike. Biti pametni gosti. Jer ljetovanje ne mora biti ekonomska trauma, ako odaberemo ono što nam stvarno treba - a ne ono što želimo da drugi vide.

Mediji, mitovi i fritule od 10 eura

Svake sezone iste priče: fritula za 10 eura, kava za 6, koktel za 18. I to odmah, u svibnju, da nas sve lijepo pripremi na kolektivno kukanje do rujna. Realnost je naravno, šira. Te cijene postoje, ali nisu pravilo. Više su ekscesi na kojima mediji love klikove, a mi svi potvrdu da “eto, znali smo da je skupo”.

Ali isto tako, nitko ne piše o mjestima gdje još uvijek dobijete marendu za 7 €, sobu s pogledom na more za 60 €, ili domaće vino u karafama kao u vremenima naših nona.

Što s Hrvatima koji žele ljetovati u Hrvatskoj?

Ovdje dolazimo do ključnog pitanja: može li prosječni hrvatski građanin, recimo obitelj s dvoje djece i normalnim primanjima, i dalje ljetovati u vlastitoj zemlji? Pitanje koje boli više nego račun za tri kugle sladoleda na rivi.

Odgovor, iako se ne čini tako, i dalje glasi – da. Ali uz dozu planiranja, realnih očekivanja i manje “influenserskih” ambicija. Samo se moramo prilagoditi - možda ćemo morati rezervirati ranije, kalkulirati bolje, a ne čekati “u zadnji čas”. Nekad smo svi htjeli srpanj i kolovoz, otoke i gradove. Danas možda možemo birati rujan i lipanj. Dobro, možda neće biti sedam dana u centru Hvara ili na zadarskoj rivi, ali Hrvatska ima još stotine kilometara obale, desetke otoka, i stotine sela koja turistički tek bujaju, a pružaju isto ono ključno: sunce, more, mir i ono najvažnije - osjećaj odmora.

I što je najvažnije - naučiti uživati bez prestiža. Bez dokaza. Bez imperativa da je luksuz jedina valuta pravog odmora.

Možda nije Hrvatska preskupa - možda smo mi postali pomalo nerealni

Na kraju balade, Hrvatska ostaje ono što je bila: mjesto gdje se susreću najljepša obala, najčišće more i najtoplije sunce. Da, cijene rastu - ali to nije jedinstveni fenomen. Da, ima loših ponuđača - ali ima i onih koji briljiraju. Na nama je da ih znamo prepoznati. Da ih podržimo. Da ih biramo. Da budemo potrošači sa smislom, a ne samo s pritužbama.

Turizam nije crno-bijeli film. Niti je Hrvatska “prevara za bogate”, niti je jeftina rajska destinacija. Ona je ono što iz nje napravimo. A turisti, i domaći i strani, danas imaju više izbora nego ikad.

Ako želimo biti tamo gdje svi žele biti - platit ćemo više. Ako smo voljni skrenuti s glavne rute - dobit ćemo više za manje. To nije specifičnost Hrvatske, to je univerzalna istina putovanja. I da, možda se stvarno moramo prestati stalno žaliti. Jer opcije postoje. Ljetovanje u Hrvatskoj ne mora biti luksuzna ekstaza, ali može biti iskreno, odmorno, toplo i čisto - ako znamo gdje gledati i što tražiti.

Turizam treba prilagoditi sebi, a ne sebe turizmu. I možda, baš kao što biramo vino prema prigodi, a ne prema etiketi, tako trebamo birati i destinaciju prema osjećaju, a ne prema tuđim objavama.

Jer Hrvatska ostaje ono što je bila i uvijek će biti - najčišće more Europe, najljepša obala Mediterana, i sunce koje grije ne samo tijelo, nego i dušu.

Samo… za puni doživljaj, možda prvo treba malo isprazniti - očekivanja.

PS: Sljedeći put kad planirate ljetovanje - otvorite kartu. Zatvorite Instagram. I sjetite se: Croatia je i dalje full of life, ali vi imate opciju biti ili ne biti full of debt.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

• pratite nas na društvenim mrežama •