U Prelogu i Štrukovcu, pred zajednicom kojoj je posvetio pola stoljeća, prečasni Antun Hoblaj proslavio je Zlatnu misu - dirljiv i dostojanstven trenutak zahvalnosti za dugogodišnje svećeničko služenje. Njegova životna i duhovna prisutnost utkana je u svaki kutak župe, u obnovljene crkve, u duhovne susrete i tihe razgovore s ljudima. Ovo nije samo proslava njegove osobe, nego i svjedočanstvo trajne ljubavi i služenja koje se ne završava oproštajem, već nastavlja kroz život zajednice i sve koje je dotaknuo svojom vjerom i blizinom.

U zemlji gdje “ostati ili otići” više nije samo pitanje, već svakodnevna borba sa stvarnošću, ostaje i ona tiha treća mogućnost - pronaći razlog zbog kojeg vrijedi ostati. Ne zbog navike, ne iz prkosa, nego zbog vjere da ovdje još uvijek može biti bolje.

Nedostaje nam gotovo 500 liječnika primarne skrbi, ali pitanje je kako smo si dopustili da se to dogodi? Ne traže se krivci, nego odgovornost. I odgovor na pitanje koje se više ne može i ne smije odgađati.